Kada je Božić

Blagdan rođenja Isusa Krista je uveden tek u VI stoljeću, a datum 25 prosinca kao Isusov rođendan prvi put je spomenut 354 godine nove ere. Na taj dan su stari Rimljani slavili dan sunca, početak dužih dana i više svjetla, a manje tame i svečani početak buđenja prirode. Kršćani u cijelom svijetu su brzo prigrlili novi blagdan, no, znate li da je Božić deminutiv riječi Bog, pa smo umjesto Mali Bog odmah prihvatili tu umanjenicu.

Božić se slavi 25. prosinca po gregorijanskom kalendaru, no crkve koje se još uvijek drže starog, julijanskog kalendara slave ovaj blagdan 07. siječnja. Naziv blagdana je u svakom narodu drugačiji, ali u osnovi označava Kristovo rođenje. U velikom broju država dan Božića je i crkveni blagdan i državni neradni dan. Pravi datum Isusovog rođenja nije zabilježen u Novom zavjetu, pa se privih stljeća u kršćanstvu slavio samo Uskrs i nejasno je kako se dogovarao datum Božića.

Je li Krist-Sunce srušio sa trona rimskog boga sunca ili je dogovor oko datuma Božića namjerno smješten u kalendaru u vrijeme starih poganskih svečanosti, jer su ljudi u to doba navikli slaviti, o tome raspravljaju mnoge mudre glave. Činjenica je da su Božić, Uskrs i Duhovi tri najveća kršćanska blagdana, a božićno vrijeme traje od Božića do blagdana Krštenja Gospodinovog (u narodu Vodokršta) koji pada prvu nedjelju iz Sveta tri kralja za koje se ne zna kad su proglašeni svetima.

Iako je u crkvenom kalendaru Uskrs najveći kršćanski blagdan, Božić je raskošno rasvijetljen i pun veselja, možda zato što je potisnuo vesele Saturnalije koje su se u starom Rimu slavile upravo u to doba godine. I običaj božićnih darova je možda uzeti iz tih rimskih svetkovina, a kićenje božićnog drvca i pravljenje betlehemskih jaslica su došli kasnije. Božiću prethode četiri nedjelje došašća ili adventa, a središte Božića je božićna ponoćna liturgija koju puk naziva polnoćka.

Saturnalije su Stari Rimljani slavili od 17 - 24 prosinca, a Božićno vrijeme je pretvoreno u 12 svetih noći. Mir, ljubav, vjera i nada su okosnica božićnih poruka, simbolički predstavljena sa četiri svijeće adventskog vijenca, betlehemsko svjetlo, sijanje božićne pšenice simbolički priziva dobar urod i općenito plodnost, blagostanje i uspjeh. Božić je u narodnim običajima inspirativno kićen, čak se i božićna pogača u nekim krajevima naziva kićenjak i od početka Adventa se stalno nešto događa.

Čini se da svaki zakutak svijeta ima neke svoje posebne običaje za Božić i baš zato je ovaj blagdan tako raskošan i tako radostan. I umjetnici, glazbenici, slikari, kipari i ostali u Božiću nalaze neizmjerno vrelo inspiracije. Na badnjak je post i odricanje koje ljude pripremi za raskošnu blagdansku trpezu, pa se Božiću pripisuje simbolika obilja koja je bila prisutna i u pretkršćanskim svetkovinama koje su se slavile u to vrijeme, a božićni folklor tu simboliku i dalje njeguje.