Kada je sveti nikola

Prema današnjoj tradiciji darivanja, djeca koja su tijekom cijele godine bila dobra dobivaju darove, dok ona zločestija dobivaju drvenu šibu. Blagdan Svetoga Nikole slavi se 6. prosinca i on otvara sezonu blagdanskog darivanja. Najviše mu se vesele malena djeca, ali i odrasli. Kako je nastala tradicija darivanja za Svetog Nikolu? Prema legendi, Sveti Nikola je svaku večer darivao djecu, a svoje poklone ostavio bi samo u lijepo ulaštenim čizmicama.

Nikola je najčešće darivao drvene igračke koje je sam izradio, dok su roditelji kasnije s vremenom krenuli darivati slatkiše i modernije igračke. Tko je zapravo bio Sveti Nikola? Nikola je rođen u gradiću Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću. Njegovi bogati roditelji dugo vremena su željeli imati djecu, stoga su redovito molili Boga kako bi im se ostvarila želja. Kada se rodio, Nikola je dobio ime po svojemu stricu koji je bio biskup u Miri. Već kao dijete Nikola je pokazivao brižnu stranu, te je volio pomagati onima koji su imali manje od njega. Nažalost, njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo koje je nesebično krenuo dijeliti svojim susjedima i onima u potrebi.

Iako je Sveti Nikola od malena volio voditi brigu o drugima, njegova velikodušnost pokazala se kroz priču o darivanju siromašnog susjeda. U blizini njegove kuće živio je nekada veoma bogat čovjek koji je izgubio sav imetak kada je istupio iz carinske službe. Imao je tri kćeri koje su bile veoma lijepe, no nikako ih nije mogao udati, stoga je odlučio trgovati njima kako bi ostvario zaradu. Kćeri su često molile za spas svoje časti i poštenja, što je čuo i sam Nikola.

Sveti Nikola je nakon molitva odlučio uzeti vrećicu i napuniti ju dukatima, omotati ju u platno i baciti ju kroz prozor susjeda. Ubrzo je susjed udao jednu kćer, no nastavio je s iskorištavanjem ostalih kćeri. Nikola je tako ubacio još jednu vrećicu dukata kroz prozor, pa zatim kroz dimnjak. Kada je ubacivao zadnju vrećicu dukata, Nikolu su prepoznali obližnji susjedi i tako se ubrzo selom proširila priča kako je on zaštitnik siromašnih. Svoju tradiciju darivanja nastavio je, fokusiran na siromašnu djecu koja imaju samo jedan par čizmica. Na svoji imendan, Nikola bi redovito u očišćene i ulaštene čizmice ubacivao ručno rađene drvene igračke i na taj način učio djecu da budu zahvalna na svemu što imaju.

Kako je Nikola stario, tradiciju darivanja preuzeli su roditelji djece koji su u čizmice stavljali jabuke, orahe ili bombone koji su zamotani u šarene papire. Radi svojeg nesebičnog darivanja mnogi su ga nazivali svetim, što je i sam Nikola postigao kada je otišao u školu za svećenike u gradu Miri. Nakon smrti svojeg strica Nikola odlazi u Palestinu i živi skromno, a nakon smrti biskupa nasljeđuje titulu i do kraja života svoje dane provodi moleći se i pomažući onim u nevolji.

Vjeruje se kako je Sveti Nikola mogao činiti čudesa. Poput Isusa mogao je smiriti uzburkano more i tako su ga i pomorci zagrlili kao svoga zaštitnika. Danas je Sveti Nikola poznat kao zaštitnik djece i pomorca. U svome životu uvijek se borio protiv vidljive nepravde i uvijek je pružao ljubav onima u potrebi. Iscrpljen svojim pomaganjem i ostalim poslovima, Nikola umire 6. prosinca 327. godine. Tijelo Nikole svečano je sahranjeno u crkvi mirske metropolije.

Nakon njegove smrti mnogi su dolazili na njegovo počivalište i molili se za dobro u svijetu, a ostalo je zabilježeno kako su ljudi diljem svijeta dolazili na njegovu grobnicu. Priče o njegovim darivanjima krenule su biti poznate diljem svijeta, stoga se sama tradicija darivanja nastavila kao lijepa gesta njemu u časti. Kada su zavičaj svetoga Nikole pokorili i osvojili Turci, on se u snu prikazao jednome svećeniku u Bariju Italiji i rekao kako želi da se njegovo tijelo prebaci u Bari. Navedeno je napravljeno 1096. godine i u Bariju se sagradila velebna crkva njemu u čast gdje se i nalaze njegovi posmrtni ostaci.