Kada piti alopurinol

Što je alopurinol i kada piti alopurinol?

Alopurinol je lijek koji se koristi za liječenje stanja povezanih s povećanom razinom mokraćne kiseline u tijelu, najčešće gihta i bubrežnih kamenaca. Djeluje tako da inhibira enzim ksantin oksidazu, koji je odgovoran za pretvaranje hipoksantina u ksantin, a zatim ksantina u mokraćnu kiselinu. Smanjenjem sinteze mokraćne kiseline, alopurinol pomaže u sprječavanju nastanka kristala mokraćne kiseline u zglobovima i bubrezima, čime se smanjuje rizik od bolnih upala i komplikacija povezanih s gihtom, poput tofičnih naslaga i kroničnih upala zglobova. Također, ovaj lijek se koristi i kod pacijenata koji imaju visoke razine mokraćne kiseline zbog kemoterapije, jer razgradnja tumorskih stanica može dovesti do naglog porasta mokraćne kiseline u krvi. Kada piti alopurinol je jednom dnevno, a doza se prilagođava individualnim potrebama pacijenta na temelju razine mokraćne kiseline u krvi. Nuspojave uključuju osip na koži, probavne smetnje, a rijetko može uzrokovati ozbiljne alergijske reakcije ili probleme s jetrom. Pacijenti koji uzimaju alopurinol trebaju znati kada piti alopurinol, te redovito pratiti funkciju bubrega i razinu mokraćne kiseline. Lijek se ne smije uzimati tijekom akutnog napada gihta, već nakon što se upala smiri.

Kada piti alopurinol i koje su nuspojave?

Kada piti alopurinol je jednom dnevno. Najbolje vrijeme kada piti alopurinol je nakon obroka kako bi se smanjila mogućnost želučanih tegoba. Veoma je bitno uzimati lijek svaki dan u isto vrijeme kako bi se održavala stabilna razina u krvi. Alopurinol se ne smije uzimati tijekom akutnog napada gihta jer tada može pogoršati simptome; umjesto toga, terapija započinje ili nastavlja nakon što se napad smiri. Liječnici mogu preporučiti uzimanje lijekova protiv bolova, poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) ili kolhicina, u kombinaciji s alopurinolom u ranoj fazi liječenja kako bi se spriječili napadi gihta koji mogu nastati kao reakcija na smanjenje mokraćne kiseline. Što se tiče nuspojava, alopurinol može izazvati osip na koži, probavne tegobe poput mučnine, povraćanja ili proljeva, te povremeno glavobolje ili vrtoglavicu. U rijetkim slučajevima, može doći do ozbiljnih alergijskih reakcija, uključujući Stevens-Johnsonov sindrom, što zahtijeva hitnu medicinsku pomoć. Također, mogu se pojaviti promjene u funkciji jetre i bubrega, zbog čega se preporučuje redovito praćenje krvnih pretraga. Ako pacijent primijeti znakove poput osipa, visoke temperature ili simptoma sličnih gripi, potrebno je odmah obavijestiti svojeg liječnika o tome.

Kada piti alopurinol i što sadrži?

Kada piti alopurinol je najbolje jednom na dan, najbolje svaki dan u isto vrijeme. Alopurinol se treba čuvati na mjestu podalje od dohvata male djece. Nemojte koristiti ovaj lijek nakon što mu je istekao roka valjanosti. Rok valjanosti za ovaj lijek je označeno na pakiranju lijeka. Alopurinol sadrži u sebi istoimenu djelatnu tvar, a jedna tableta od 100 miligrama sadrži u sebi 100 miligrama alopurinola, dok tableta od 200 miligrama sadrži 200 miligrama alopurinola. Od pomoćnih tvari, lijek sadrži povidon, kukuruzni škrob, laktoza monohidrat i magnezijev stearat. Tableta od 100 miligrama je bijele boje, okruga i plosnata s ukošenim rubovima. Tableta od 200 miligrama je također bijele boje, okrugla i bikonveksna. Tableta od 100 miligrama dolazi u pakiranju od 100 tableta u plastičnoj bočici, dok tableta od 200 miligrama dolazi u pakiranjima od 30 ili 100 tableta u blister pakiranju u kutiji. Lijek se može kupiti u svakoj ljekarni samo na recept, a kada piti alopurinol je jednom dnevno.