Kada rješenje o nasljeđivanju postaje pravomoćno

Rješenje o nasljeđivanju donosi sud ili javni bilježnik

Rješenje o nasljeđivanju donosi nadležni sud ili javni bilježnik čiji rad će biti pod strogim nadzorom suda koji je dao ovlasti javnom bilježniku za donošenje rješenja o nasljeđivanju. Ukoliko postoji oporuka izvršitelj oporuke ili zakonski nasljednici trebaju nadležnom sudu dostaviti oporuku kako bi se poštivala pokojnikova želja, bez obzira koga je pokojnik naveo u svojoj oporuci kao nasljednika, te ono što je važno da je preminula osoba oporuku napisala zdravog razuma i nije bila psihički bolesna ili u postupku oduzimanja ili već oduzete poslovne sposobnosti.

Sud zakazuje ostavinsku raspravu na koju poziva zakonske nasljednike, te ukoliko je u oporuci navedeno i druge zainteresirane strane koje bi mogle temeljem oporuke polagati pravo na nasljedstvo. Nakon, završtetka ostavinske rasprave sud donosi rješenje o nasljeđivanju na koje postoji rok od 15 dana prava žalbe. Ukoliko na doneseno rješenje nema žalbi rješenje postaje pravomoćno. Pravomoćno rješenje kojim se dodjeljuju nekretnine dokument je temeljem kojeg se nasljedstvo može upsati u zemljišnim knjigama o promjeni vlasnika.

Kada je rješenje o nasljeđivanju pravomoćno

Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju zakonski nastupa kada na rješenje o nasljeđivanju nema žalbi nakon 15 dana od dana donošenja rješenja. Ukoliko postoje žalbe svaki prigovor je potrebno dokazivati temeljem koje osnovice se neki nasljednik žali.

U velikoj većini slučajeva žalbe se rijetko podnose jer takvi postupci traju jako dugo i onemogućavaju bilo kojem nasljedniku da dođe u posjed nekretnine, za pokretnine se ne određuje nasljeđivanje sudskim putem osim ako se radi o pokretninama velikih vrijednosti kao što su vozila, brodovi, umjetničke slike, nakit velikih vrijednosti i slično.

Pravomoćno rješenje omogućava nasljednicima da dođu u posjed predmeta nasljeđivanja koji je u najvećem broju slučajeva nekretnina, no mogu biti i pokretnine većih vrijednosti, pa čak i novac i vrijednosnice koji su pronađeni u domu ili nekom drugom mjestu preminule osobe, a da preminula osoba nije oporukom izričito imenom i prezimenom imenovala nasljednika za pokretnine velikih vrijednosti. U nekim slučajevima se pokretnine manjih vrijednosti podijele između između nasljednika dogovorom.

Kada se pravomoćno rješenje o nasljeđivanju može pobijati

Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju u kojem je nasljedstvo podijeljeno osobama, dok drugim osobama koje prema Zakonu o nasljeđivanju polažu pravo nisu bile uručene pozivnice na ostavinsku raspravu, niti su bili uključeni u podjelu imovine na ostavinskoj raspravi.

Osobe koje smatraju da imaju određeno pravo u odnosu na rješenje o nasljeđivanju i nisu to pravo ostvarile imaju pravo pobijati pravomoćno rješenje. Naročito ako nisu bile ni pozvane na ostavinsku raspravu, to mogu biti po zakonu nasljednici, te osobe koje imaju pravo predstavljanja nasljednika koji je preminuo te im zakon omogućava da koriste pravo predstvljanja.

Moguće su situacije da se naknadno pronađe oporuka koja je bila pronađena nakon završene ostavinske rasprave u domu preminule osobe, te oporuka nije pravovremeno dostavljena nadležnom sudu. Oporuka može biti oprečna donesenom rješenju, pa osobe od interesa imaju pravnim putem tražiti pobijanje pravomoćnog rješenja koje je sud donio na ostavinskoj raspravi. Ovakvo se pobijanje pravomoćnog rješenja provodi privatnom tužbom kako bi se ostvarilo pravo na nasljedstvo.