Kada se daje imunoterapija

Imunoterapija predstavlja vrstu medicinskog tretmana koja koristi sposobnost imunološkog sustava tijela da prepoznaje i uništava abnormalne stanice, poput tumorskih stanica ili patogenih mikroorganizama. Ovaj pristup se razvio kao odgovor na potrebu za ciljanijim i manje invazivnim metodama liječenja, posebno u borbi protiv karcinoma. To je terapija koja potiče imunološki sustav da prepozna i napadne stanice tumora. Ovaj oblik terapije može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim metodama liječenja, poput kemoterapije ili radioterapije. Postoje različite vrste imunoterapije. Checkpoint inhibitori blokiraju proteine koji obuzdavaju aktivnost imunoloških stanica, omogućavajući im da bolje prepoznaju i unište tumorske stanice. CAR-T terapija koristi genetski modificirane T-stanice pacijenta kako bi bolje prepoznale i ciljale tumorske stanice. Terapija interferonom se koristi za poticanje imunološkog sustava da proizvodi veću količinu interferona, koji ima protuvirusne i protutumorske učinke. Terapeutska cjepiva potiču imunološki sustav da proizvodi specifične odgovore protiv određenih patogena ili tumorskih antigena. Imunoterapija predstavlja značajan napredak u liječenju određenih vrsta karcinoma i drugih bolesti. Ona može pružiti dugotrajne rezultate i smanjiti nuspojave koje često prate tradicionalne metode liječenja poput kemoterapije.

Imunoterapija se primjenjuje u liječenju različitih vrsta bolesti, ali najčešće se povezuje s liječenjem određenih vrsta karcinoma. Imunoterapija se često koristi za liječenje određenih vrsta karcinoma, uključujući melanom, rak pluća, rak bubrega, rak mjehura i druge. Ona može biti posebno učinkovita kod tumora koji pokazuju određene karakteristike koje omogućavaju imunološkom sustavu da ih prepozna i napadne. Koristi se u liječenju nekih vrsta leukemija, limfoma i mijeloma, posebno putem terapije CAR-T stanica. U nekim slučajevima, koristi se za liječenje autoimunih bolesti poput reumatoidnog artritisa, lupusa i multiple skleroze. Cilj je regulirati nepravilne imunološke odgovore. Može biti korisna u liječenju određenih infektivnih bolesti, poput HIV-a, gdje se istražuju metode koje jačaju imunološki sustav kako bi se bolje nosio s virusom. U nekim slučajevima, primjenjuje se za liječenje alergijskih reakcija, gdje se postupno uvode alergeni kako bi se postigla tolerancija. Vrijeme primjene imunoterapije ovisi o vrsti bolesti koja se liječi, specifičnom tipu imunoterapije, stadiju bolesti, općem zdravstvenom stanju pacijenta te preporukama medicinskog tima.

Imunoterapija se primjenjuje u različitim situacijama i na različite načine, ovisno o vrsti bolesti i vrsti imunoterapije koja se koristi. Checkpoint inhibitori se primjenjuju intravenozno (IV), odnosno putem venske infuzije. Pacijent sjedi ili leži tijekom postupka, a infuzija može trajati nekoliko sati. Ovisno o vrsti karcinoma, doza i učestalost primjene mogu varirati. CAR-T terapija uključuje genetsku modifikaciju T-stanica pacijenta izvan tijela. T-stanice se laboratorijski modificiraju da izražavaju receptor usmjeren protiv tumorskih stanica, nakon čega se vraćaju pacijentu putem infuzije. Kod terapije CAR-T stanicama, T-stanice pacijenta se izdvajaju iz krvi, genetski modificiraju izvan tijela kako bi izrazile posebne receptore, a zatim se infuziraju natrag u pacijenta. Ovaj postupak uključuje nekoliko koraka, uključujući aferizu i laboratorijsku modifikaciju. Biološki lijekovi se primjenjuju injekcijama, ali mogu se davati i intravenozno. To ovisi o vrsti lijeka i bolesti koja se liječi. Imunoterapija za HIV uključuje primjenu lijekova poput antiretrovirusnih lijekova koji ciljaju virus ili terapeutske cjepiva. Lijekovi se obično primjenjuju oralno, dok se terapeutska cjepiva mogu primijeniti injekcijama. Terapija za alergije uključuje postupno izlaganje pacijenta alergenima kako bi se postigla tolerancija. Početne doze se obično primjenjuju u medicinskom okruženju, dok se kasnije doze često primjenjuju kod kuće pomoću injekcija ili tableta.