Kada se radi coombsov test

Coombsov test je preventivna pretraga u trudnoći

Kod rh negativnih trudnica je prisutna velika opasnost da beba razvije hemolitičnu bolest koja skraćuje životni vijek, a nastaje miješanjem krvi rh negativne majke i rh pozitivnog novorođenčeta. Coombsov test je preventivna pretraga u trudnoći žena sa negativnim rh faktorom, obično se radi zajedno sa utvrđivanjem krvne grupe majke i rh faktora a s ciljem da se zaštiti prodiranje majčinih antitijela u dječji krvotok gdje djetetove eritrocite prepoznaju kao strano tijelo i žele ih uništiti.

Obavljaju se direktni i indirektni coombsov test, indirektni test se radi u trudnoći, a direktni test se radi novorođenčetu odmah nakon rođenja, da bi se utvrdio mogući nastanak teške hemolitične bolesti i to je prva pretraga nakon rođenja. Obzirom da se hemolitična bolest može liječiti od životne važnosti je pravovremeno otkrivanje i liječenje. Liječenje ili barem zaštita se može napraviti i injekcijom fetusu i prije rođenja ako se pokaže na indirektnom testu na majci da je to potrebno napraviti da se dijete ne bi rodilo sa teškom anemijom.

Coombsov test se koristi u imunohematologiji i imunologiji

Antiglobulinski test podrazumijeva dvije pretrage ili dva tipa iste pretrage, onaj već opisani kod rh negativnih trudnica i njihove novorođenčadi i direktni koji se koristi klinički u imunološkoj obradi i kod pretraga krvnih bolesti. Direktni coombsov test se koristi u imunohematologiji i imunologiji, preciznije za dijagnostiku hemolitičke anemije koja se otkriva kroz prisutnost antigena na površini eritrocita. Iz uzorka krvi se ispiru eritrociti, otklanja plazma pacijenta, zatim se inkubiraju vrstom globulina koji je nazvan coombsov reagens.

Direktni coombsov test služi za otkrivanje IgG ili C3 antitijela na površini eritrocita u cilju dijagnosticiranja autoimunih hemolitičnih anemija. Ovaj test se radi prije transfuzije krvi, kod darivatelja krvi koji prvi puta daju krv, mada je kod dobrovoljnih darivatelja krvi ovaj biotest vrlo rijetko pozitivan. Mora se raditi test kod bolesnika koji primaju transfuziju, kod pacijenata koji se liječe od autoimunih bolesti, ali pozitivan nalaz se može pojaviti i kod bolesnika koji se liječe od nekih drugih bolesti, ili uzimaju puno različitih lijekova.

Coombsov test se radi i prije transplantacije koštane srži

Antitijela kod transplantacije organa mogu dovesti do odbacivanja presađenih organa, pa ih je potrebno utvrditi prije same transplantacije. Coombsov test se radi i prije transplantacije koštane srži, a bilo bi poželjno da se napravi pretraga i donora i primatelja, to bi bilo poželjno i kod transfuzija iako kliničko osoblje rijetko (skoro nikad) dobije na uvid nalaz direktnog coombsovog testa darivatelja krvi. Kada bi imali oba testa i darivatelja i primatelja, lako bi napravili test kompatibilnosti.

Direktni coombsov test može dati različite rezultate, ovisno o tehnikama obrade uzorka krvi i kvaliteti samog coombsovog reagensa. Ovo možda znači da sve još nije dovoljno istraženo i da će se ova vrsta testiranja još razvijati i usavršavati. Kako transplantacije organa tek uzimaju veći zamah, tako će se i ovakvi testovi više usavršavati. Za sada ovaj test najbolje štiti rh negativne trudnice i i njihovu još nerođenu ili tek rođenu djecu, a to je već jako puno.