Kako je čovjek pronašao vatru

Može se reći i da je vatra pronašla čovjeka

Povijesno se otkriće i kontrolirano korištenje vatre sa svakim novim arheloškim otkrićem tragova ložišta i pribora za paljenje iskre, gura sve dublje u prošlost. Vjerovalo se kako je korištenje vatre počelo prije 200 000 - 300 000 godina, najnovija arheološka otkrića to pomiču na prije 1 - 1,5 milijun godina. Prvi udar groma, prva munja koja zapalila suhu travu i raslinje su jednako užasnuli i fascinirali, ali zbog njih, može se reći i da je vatra pronašla čovjeka.

Po mitologiji je Prometej ukrao vatru bogovima i darovao je ljudima i za to okrutno razapet na kavkaskoj klisuri da mu orlovi kljucaju jetru. Vatra je dobar sluga, ali loš gospodar, jer ima u sebi razornu moć uništenja svega pred sobom. Možda su stvarno prvi ljudi ukrali neki ugarak s mjesta prvog požara, ali trebalo je proći puno vremena da nauče "hraniti" vatru drvima i čuvati je zagrnutu pepelom za novo loženje i razgorijevanje.

Vatra, oganj, ložišta, ognjišta i ognjila

Nomadski narodi su sve što imaju nosili sa sobom s mjesta na mjesto, a u tom kretanju vatru nisu mogli nositi, zato je arheolozima teško datirati točno kada je počelo kontrolirano korištenje vatre. Vatra, oganj, ložišta, ognjišta i ognjila ili ocila su istraživačima važni, ali tek su ognjišta uz koja su nađeni predmeti ili alati za paljenje vatre pravo polazište arheolozima za vremensko datiranje korištenja vatre, jer samo su ognjila (dva kremena, dva drveta za trljanje do iskre, guba za potpalu).

Čini se da su razni narodi našli svoje načine za paljenje vatre, ali isto tako se čini da je vatra unaprijedila ljudsko razmišljanje. Ako je udar groma u stijenu izazvao iskru koja je zapalila požar, koliko je ljudima trebalo vremena da otkriju da isti efekt mogu sami izazavati iskru udaranjem kremena o kremen, a možda su to otkrili kalanjem kamena za svoja prva oruđa i oružja i samo zbrojili 2 i 2, pravu istinu ne možemo zvati.

Vatra i krhotine primitivnog posuđa oko ognjišta

Vjerojatno su u prvo vrijeme vatru koristili da se ugriju od studeni i da rastjeraju divlje životinje. Ako im je zadnji komad mesa slučajno pao u vatru i nisu znali kada će opet nešto uloviti, vjerojatno su ga u očaju i gladni nekim štapom izgrnuli iz žara i pojeli ("glad nema očiju"), ali su u čudu otkrili da je takvo meso ukusnije i lakše za žvakanje. Vjerojatno je otada svaka vatra ispekla i neko meso namjerno.

Vatra i krhotine primitivnog posuđa oko ognjišta arheolozima daje podatke kada su ljudi počeli i svjesno kuhati, to vrijeme za sada nije točno utvrđeno. Zna se da su neku hranu sušili/pekli na od sunca ugrijanim kamenim pločama, kada su počeli paliti vatre, kamenje oko ognjišta se grijalo i služilo je u iste svrhe, a zna se i da je prvi pokušaj kuhanja vjerojatno bio spuštanjem vrelog kamenja u vodu u gusto pletenim biljnim košarama, no tek s pojavom pravog primitivnog suđa se može govoriti o kuhanju.