Kako je nastala vilica

Povijest i kako je nastala vilica

Vilica je dio pribora za jelo poznato od davnina i danas je vrlo popularna unatoč povijesti ovog dijela pribora za jelo. Prve vilice su poznate starim Grcima i izgledale su tako da su imale dva naoštrena zuba i koristile su se za pridržavanje mesa tokom rezanja, te stavljanja mesa na tanjure. Vrlo dugo je ovaj komad pribora za jelo zadržao tu funkciju pomagala oko manipulacije hranom, ipak u 7. stoljeću se ona koristila u bogatim obiteljima u Maloj Aziji, a u Bizantu je bila popularna u 10. stoljeću. U Europi se vilice prvi puta pojavljuju u 11. stoljeću u Mletačkoj Republici kada je bizantska priceza udavši se za poglavara donjela vilicu kao miraz.

Vilica se svojom upotrebom nastavila koristiti najviše u Italiji, a tek u 18. stoljeću se proširila i na ostale europske zemlje. Razlog zašto se ovaj dio pribora za jelo nije lako širio je kršćanska vjera koja je smatrala daje to simbol vraga, te iz tog razloga nije bila popularna iako je vrlo praktična i veliko je pomagalo tokom jela.

Vrste vilica

Svoju su popularnost vilice stekle nakon 19. stoljeća i tokom 20. stoljeća, te postale sastavni dio pribora za jelo na svakom stolu. Danas nam je nezamislivo servirati stol bez vilica. Vilice se danas izrađuju od raznih materijala od nehrđajučeg čelika, srebra, drva, plastike, bakronikla. Vilice možemo podijeliti na nekoliko vrsta ovisno o njihovoj namjeni.

Kantina vilice koje su duge oko 20 cm imaju 4 zuba služe za topla glavna jela, dok se vilice harpun koje su nešto kraće 16 - 18 cm sa 4 skraćena zuba i liče na harpun koriste kod jela sa ribom. Diner je vilica za hladna jela slična je Kantini no kraća je za centimetar od nje.

Zatim razlikujemo vilice koje su namijenjene za desert sa kraćom drškom od 14 -16 cm sa tri zuba, pa imamo vilice koje se koriste za slastice koje su još kraće dužine do 15 cm isto tri zuba od kojih je jedan ukošen i to vanjski zub. Postoje i vilice za voće koje mogu imati dva ili tri zuba te su kratke kao do maksimalno 14 cm. Svaka od ovih vrsta može biti izrađena od različitih materijala i ukrašena na poseban način.

Čišćenje vilica

Čišćenje vilica ovisi o materijalu od kojeg su vilice napravljene, no svi znamo da se srebrne vilice posebno čiste i poliraju kako bi bile posebnog sjaja. Zapravo drvene i plastične vilice nisu za višekratnu upotrebu i one se prakticiraju za izlete i kada ih nemate namjeru prati nego nakon upotrebe baciti u za to predviđene otpade, plastiku treba posebno odlagati jer se ona u prirodi ne razgrađuje.

Kada spominjemo čišćenje vilica pri tome smatramo na vilice izrađene od nehrđajućeg čelik, srebra i bakronikla. Za vilice od nehrđajučeg čelika osim klasičnog pranja sredstvima za pranje posuđa ako želite vratiti sjaj svojim vilicama možete se poslužiti trikovima kao što su limunov sok, soda bikarbona, posoljene vode, a i sirovi krumpir vraća sjaj starim vlicama.

Srebrne vilice ne samo da zahtjevaju posebno čišćenje, nego ih je potrebno držati u zatamljenom mjestu bez zraka jer kad su u kontaktu sa zrakom one tamne pa ih treba pohraniti u kutiju, vrećicu sa što manje zraka. Srebrne vilice se najbolje čište pastom za zube, a može se koristiti i kreda. No, za srebrne vilice se može korisititi i soba bikarbona i malo soli.