Kako je otkriven elektricitet

Kako nastaje elektricitet?

Elektricitet se prema definiciji opisuje kao svojstvo tvari koje potječe od viška pozitivnih ili negativnih električki nabijenih čestica. Jednostavnije objašnjeno, svaka tvar se sastoji od sitnijih i naelektriziranih čestica. Sama riječ elektricitet potječe od grčke riječi "elektron" što zapravo znači "jantar". Vjeruje se kako su drevni Grci znali kako jantar na sebe može privlačiti manje komadiće papira ili pluta ako se protrlja. Iako se navedena pojava često proučavala, nikada nije davala značajne rezultate.

Prvi veći napredak u proučavanju elektriciteta dogodio se 1672 godine kada je Otto von Guericke vidio mogućnost jačeg elektriciteta kada je držao ruku na sumpornoj kugli koja vrtjela. 57 godina kasnije - 1729 godine Stephen Gray otkriva da određene supstance (kovine) mogu izvesti prijenos elektriciteta s jednog mjesta na drugo. Ove supstance su nazvane "provodnici". Gray je također došao do otkrića kako staklo, sumpor, vosak ili jantar nemaju mogućnost prijenosa elektriciteta, što znači da su ove tvari izolatori. Iduće važno otkriće nastaje 1733 godine kada Di Fej otkriva pozitivnu te negativnu stranu naelektriziranosti, što je dovelo do pitanja da li postoje dvije vrste elektriciteta.

Što je zapravo elektricitet?

Kako objasniti što je elektricitet? Na navedeno pitanje prvi je odgovorio Benjamin Franklin. Po Franklinovoj teoriji, sve supstance u prirodi u sebi sadrže takozvani električni fluid. Kada dođe do međusobnog trljanja određenih supstanci, taj fluid će se prebaciti s jednog mjesta na drugo jer se stvara višak. Danas bi nam znanstvenici objasnili kako je taj fluid sačinjen od negativno naelektriziranih elektrona. Znanost o elektricitetu je uvijek blago napredovala, no svoji vrhunac je doživjela s izumom prve baterije.

Alessandro Volta 1800 godine usavršio je prvu funkcionalnu bateriju. Ova baterija je tadašnjem svijetu dala pouzdan izvor električne struje, što je dovelo do još važnijih otkrića koji su povezani s korištenjem elektriciteta. Elektricitet i dalje fascinira znanstvenike, neovisno o svim otkrićima. Bez elektriciteta i svih istraživanja povezanih s njime nikada ne bi došli do otkrića električne energije. Geniji poput Nikole Tesle, Benjamina Franklina, Alessandra Volte i Luigi Galvanija zaslužni su za brojna istraživanja na temu elektriciteta i struje.

Što nam je omogućio elektricitet?

Elektricitet danas opisujemo kao oblik energije koji će se pojaviti kada postoji kretanje nabijenih čestica. Upravo ovo kretanje nabijenih čestica omogućilo je veliku proizvodnju i prijenos električne energije koja je promijenila svijet. Struja i slični fenomeni proučavali su se tisućama godina, što se može vidjeti kroz razne radove brojnih znanstvenika tadašnjih doba. Zahvaljujući drevnim Grcima i kotrljanju jantara izumljeni su prvi generatori, zatim javna strujna mreža, zatim današnje nacionalne elektroenergetske mreže.

Danas sam je život bez struje sasvim nezamisliv. Nekada se električna energija koristila samo prema potrebi, dok je danas ona glavni pokretač našeg svijeta. Danas idemo i korak dalje, istražujemo načine kako generirati električnu energiju bez da stvaramo velike emisije ugljičnog dioksida. Vjetroturbine i solarne ploče samu su neki od obnovljivih izvora energije koji će u budućnosti također promijeniti svijet. Danas razumijemo što je elektricitet i kako on zapravo nastaje, no zauvijek će ostati fascinantno kako je upravo njegova pojava dovela do izuma struje koje danas poznajemo.