Kako nastaju oblaci

Oblak i kako nastaju oblaci

Oblaci su nakupine kapljica vode, kristala leda ili kombinacije kristala i kapljica koji se nalaze u Zemljinoj atmosferi. Oblak nastane kada u zraku nastane zasićenje vodenom parom pa se zbog povećane količine vodene pare ili smanjenja temperature zraka ispod rosišta stvaraju nakupine na nebu. U oblacima se mogu nalaziti i veće nakupine leda, ali i tvari koje su nastale zbog onečišćenja iz industrija i motornih vozila, brodova, aviona. Vodene kapljice mogu biti velike nekoliko milimetara, kao i ledeni kristali koji mogu biti veliki čak i nekoliko desetaka milimetara.

Kada u nekom području atmosfere koja je zasićena vlagom padne temperatura doći će do kondenzacije te će se stvoriti vodena para i vodene kaplice. Kada se te kapljice stvaraju blizu tla nastaje magla, a u većim visinama nastaju oblaci. Oblak nastaje i na način da se topli zrak koji je lakši diže u zrak gdje je niža temperatura, pa ukoliko postoji velika količina vlage dolazit će do ohlađivanja i kondenzirati.

Oblaci i njihova funkcija

Oblaci imaju ulogu da reguliraju energetsko stanje atmosfere jer apsorbiraju, reemitiraju zračenja i raspršuju između Zemlje i Sunca, te na taj način osiguravaju zagrijavanja i hlađenja i zraka i tla. Kondenzacijom se oslobađa latentna toplina, dok se oborinama voda vraća na tlo, zemljinu površinu. Kada je zrak topao vlaga se s površine tla diže u visine i hladi se, te se ta vlaga pretvara u kapi vode ili komadiće leda, te na taj način nastaje oblak.

Ljeti u zraku postoji više vlage nego zimi pa hlađenjem nastaju veliki kristali, led koji će padati kao tuča na površinu Zemlje. Svjedoci smo kod ljetnih vrućina da često nastaju nevremena koja su praćena tučom koja ima vrlo razornu moć jer uništava i prirodu, obradive površine, te pokretnu i nepokretnu imovinu ljudi, nažalost tuča može i usmrtiti osobu ako je osoba nezaštićena.

No nisu samo oblaci prirodna pojava koja utječe na uvjete života na Zemlji, već imamo i rosu koja se javlja ujutro zbog kondenzacija vlage na površinu tla, a isto se javlja i zimi samo je zimi temperatura znatno niža pa se zimi ta rosa naziva mrazom.

Oblaci vrste

Oblaci mogu biti različitih vrta i veličina, no iako su vrlo različiti znanost meteorologije je definirala vrste oblaka. Prema visini i obliku se razlikuju visoki, srednji i niski oblaci, te oblak okomitog razvoja. Prvo definiranje oblaka napravio je meteorolog Howard Luke početkom 19. stoljeća koji je napravio klasifikaciju kako slijedi: visoki oblak može biti cirus, cirostratus i cirokumulus. Srednji oblak je altostratus i altokumulus, niski oblak je stratus i stratokumulus, dok je oblak okomitog razvoja kumulus, kumulonimbus i nimbostratus. Unutar ove definicije postoje i podvrste oblaka koje imaju svoje specifičnosti.

Cirus oblak je onaj koji ne daje oborine, vrlo je tanak i ne baca sjenu, a sastavljen je od ledenih kristalića. Cirokumulus je bijeli oblak koji može biti slojevit i izgledati kao klupko vune, a niti on ne daje oborine. Cirostratus potpuno ili djelomično pokriva nebo, sunčeve zrake kada prolaze kroz ovakav oblak prema tlu imaju oštri trag. Altokumulus je nepravilnog oblika sive ili bijele boje, te može biti deblji i gušći, a oborine ne dolaze do tla. Altostratus je široka masa plavkaste i sive boje kroz koje se Sunce nadzire iz njega se dobiva kiša i snijeg.

Nimbostratus je tamnosive boje i nema neki određen oblik, ali potpuno prekriva sunce, te ovakav oblak daje dugotrajne oborine u obliku kiše i snijega. Stratokumulus je oblak koji donosi kišu, a pojavljuje se u obliku valjka, grudica ili pločica, dok je stratus jednoličan oblak koji ne daje oborine. Kumulus, kumulonimbus je oblak koji je ogromne veličine donjeg tamnog dijela olovnosive boje ispod čega se nalaze manji rastrgani oblici. Kod ovog oblaka kada se zalede kapljice vode u gornjem dijelu nastaju oluje.