Kako pripremiti artičoke

Artičoka je jestiva biljka koja pripada porodici glavočika. Poznata je po svojim sočnim i jestivim cvjetovima, koji se koriste u kulinarstvu kao povrće. Ova biljka ima porijeklo u Mediteranu, ali se danas uzgaja širom svijeta zbog svojih gastronomskih i zdravstvenih prednosti. Artičoka je višegodišnja biljka koja može narasti do visine od 1 do 2 metra. Listovi su joj perasto urezani i dlakavi, a glavna jestiva komponenta je cvat koji se sastoji od mnogo malih cvjetova, okruženih ljuskama. Cvjetovi se skupljaju prije nego što se razviju u potpuno cvijeće, a jestivi dio je mekana pulpa na dnu svake ljuske, poznato kao srce artičoke. Uzgajaju se kao višegodišnje biljke, a uzgoj se obično vrši sadnjom reznica korijena. Biljke preferiraju sunčana i topla područja s dobro dreniranim tlima. Uzgoj artičoka zahtijeva određenu količinu pažnje, uključujući redovito zalijevanje i gnojidbu. Ujedno su popularne u mediteranskoj kuhinji i koriste se na različite načine. Najčešće se kuhaju ili peku, a zatim poslužuju s različitim umacima, poput maslinovog ulja, vina, češnjaka ili majoneze. Srce artičoke često se koristi u salatama, tjesteninama ili kao dodatak raznim jelima. Poznate po svojim brojnim zdravstvenim prednostima. Sadrže vlakna, vitamine, minerale i antioksidanse. Konzumiranje artičoka može pomoći u poboljšanju probave, regulaciji razine šećera u krvi, smanjenju kolesterola i poticanju detoksikacije jetre.

Artičoke su bogat izvor različitih nutrijenata i biološki aktivnih spojeva. Posebno bogate prehrambenim vlaknima, uključujući i inulin, vrstu vlakna koja može imati povoljan utjecaj na probavni sustav. Artičoka sadrži različite antioksidanse poput kvercetina, rutina, i drugih fenolnih spojeva. Antioksidansi pomažu u neutralizaciji slobodnih radikala u tijelu, što može pomoći u prevenciji oksidativnog stresa i oštećenja stanica. Artičoke pružaju različite vitamine, uključujući vitamin C, vitamin K, vitamin B6, niacin, folat i riboflavin. Ovo povrće također sadrži minerale poput kalija, mangana, fosfora, kalcija i magnezija. Kalij je posebno značajan za održavanje ravnoteže elektrolita i regulaciju krvnog tlaka. Artičoka sadrži i određenu količinu proteina i ugljikohidrata, što ih čini korisnima za opskrbu energijom i izgradnju i održavanje tjelesnih tkiva. Osim gore navedenih spojeva, artičoka sadrži i fitokemikalije poput cinarina, koji se povezuje s raznim zdravstvenim koristima, uključujući potencijalnu potporu funkciji jetre. Artičoka je niskokalorijska namirnica koja sadrži vrlo malo masti, što ih čini dobrom opcijom za one koji žele održavati ili izgubiti težinu.

Kada pripremate artičoku, potrebnu je odabrati artičoku koja ima tešku i gustu glavicu. Dobro ih operite pod hladnom vodom kako biste uklonili prljavštinu i pijesak. Odrežite gornje trećine artičoke, uklanjajući vrh i tvrde vrhove listova. Odrežite višak peteljke, ostavljajući samo kratku peteljku. Odmaknite vanjske tvrde listove dok ne dođete do svjetlijih, mekših listova. Izrežite vrhove preostalih listova škarama kako biste uklonili oštre vrhove. Srednji dio artičoke, poznat kao sijalica, može sadržavati dlake koje nisu jestive. Pažljivo izvadite sijalicu. Artičoka je sklona tamnjenu nakon rezanja, stoga ih potopite u vodu sa sokom od limuna. Artičoka se kuha cijela u velikom loncu vode dok ne postane mekana. Kuha se zajedno s dodatkom limunovog soka kako bi zadržala svježinu i spriječilo se tamnjenje. Kuhanje traje otprilike 25-45 minuta, ovisno o veličini artičoka. Artičoka se može peći u pećnici nakon što ih prethodno pripremite. Stavite ih u lim za pečenje, pokrijte folijom, i pecite dok ne postanu mekane. Poslužite ih kuhane ili pečene s umakom od maslinovog ulja, češnjaka, maslaca ili majoneze.