Kako se avion održava u zraku

Avion se održava u zraku poput plutajućih predmeta na vodi

Usporedba vode i zraka nije tako neobična, kroz oba medija predmeti mogu propadati i tonuti ako nema zračnog potiska odozdo. Avion se održava u zraku poput plutajućih predmeta u vodi, zahvaljujući svojim krilima dobiva potisak zraka u krila i tako može poletjeti i ostati u zrakku. No, da bi se taj zračni potisak dobio i iskoristio avion se mora kretati prema naprijed, a pokreće ga naprijed snaga motora, a propeler stvara zračni vrtlog koji ga vuče naprijed.

Avion svojom konstrukcijom, aerodinamičnim oblikom radom motora i propelera, poput ptice stvara zonu visokog zračnog tlaka ispod krila i zonu niskog zračnog tlaka iznad krila da bi svladao zemljinu gravitaciju i poletio, zato ga i zovu čelična ptica. Tako počinje i polijetanje, mora juriti pistom dok se ne stvori razlika u tlakovima ispod i iznad krila koja može svladati gravitaciju koja ga vuče prema dolje, kada se postigne dovoljno velika razlika zrakoplov se odlijpljue od zemlje i polijeće.

Avion se po pisti prije uzlijetanja kreće velikom brzinom

Za uzlijetanje zrakoplova je važna brzina kretanja po pisti i kut napada, što znači da se zrakoplov već u kretanju pistom prema nebu uspravlja kljunom pod određenim kutem koji se zove kut napada. Avion se po pisti prije uzlijetanja kreće velikom brzinom (240 - 290 kilometara na sat) i polako podiže kljun aviona da bi što više zraka dospjelo pod krila da bi se mogao podići u zrak i uzletjeti iako je svaki zrakoplov teži od zraka.

Avion u letu zbog brzine oko krila proizvodi opstrujavanje zraka što stvara još jači potisak ispod krila pa može plutati po zraku, odnosno letjeti. Naravno da su važni površina i oblik krila, materijal od kojegu su napravljena, njihov opseg i raspon, atmosferski uvjeti prilikom leta, vjetar može poremetiti strujanja ispod krila. Naravno, danas sve to ovisi i o vrsti zrakoplova, elektroničkom opremom kojom je opskrbljen, ali osnove polijetanja i samog letenje su one iste koje su i vinule ljude u zrak.

Kada avion postiže najveću brzinu uz najmanju potrošnju goriva

Zrakovo se bez brzine ne može ni odlijepiti od zemlje, a kamo li poletjeti. No, na većim visinama zrak postaje sve rjeđi, pa avioni moraju biti još brži nego na zemlji da bi održali visinu. No, rjeđi zrak ima i svojih prednosti, manji su otpori i manje opterećenje aviona, tako su visine od 10 000 - 12 000 kilometara takozvane idealne visine, kada avion postže najveću brzinu uz najmanju potrošnju goriva, a i vrijeme je gore ljepše.

Kažemo da avion leti iznad oblaka, a iznad oblaka uvijek sija sunce, na to se misli kada se kaže da je vrijeme na tim najidealnijim visinama ljepše. Jednostavno je na takvim visinama, na rijetkom zraku i mogućnost lošeg vremena rijetka. Iako se na tim visinama vanjska temperatura može kretati od -40 do - 51 stupanj celzijusa, pneumatski sustav se brine za zrak u putničkom prostoru, klimatizaciju, a postoje i sustavi protiv zaleđivanja ili kontrole topline.