Kako se dobije šuga

Narodna vjerovanja o tome kako se dobije šuga

Mislimo da je danas svima jasno kako se dobija svrab, kao i to da je svrab zarazan, ali još žive narodna vjerovanja o tome kako se dobije šuga koja su uglavnom čudna i bizarna. I tako, narod i dalje ide svojim stranputicama i tvrdi da tko stane na "sugreb" dobit će šugu, a sugreb su tragovi psećih kandži u tlu na koje nalikuju tragovi po koži oboljelih od šuge, od krvničkog grebanja zbog neizdrživog svraba.

Ima narod i objašnjenje kako se šuga širi, sačuvano u izreci "jedna šugava ovca, ošuga cijelo stado" što znači da samo jedna osoba zaražena šugom može zaraziti cijelo selo, cijeli razred, zatvorenike i zatvorsko osoblje, bolesnike i bolničko osoblje, cijelu obitelj. Nekada su lijek za šugu ljudi pripremali sami od živog vapna, vode i sumpora, danas lijekove protiv svraba nabavljamo u apotekama. Liječenje se provodi tretiranje zahvaćenih dijelova kože, higijenskim mjerama presvlačenjem u čistu odjeću, mijenjanjem posteljine iskuhavanjem rublja, posteljine ili izlaganjem odjeće smrzavanju.

Šuga se prenosi direktnim kontaktom i može je dobiti svatko

Pošto se svrab često najviše širi u večim kolektivima kao što su škole, zatvori, domovi, bolnice, djeca su se često rugala "svrabljivcima", kao i "ušljivcima" da su "prljavci" koji se ne peru. No, šuga se prenosi direktnim kontaktom i može je dobiti svatko, čak i osobe koje se opsesivno peru svaki čas, ako dođu u kontakt sa zaraženom osobom ili se zajednički koristi predmetima koje je koristila i zaražena osoba, jer parazit šuge se lako prenosi.

Dakle, šuga ne traži loše higijenske uvjete, nažalost može je dobiti i osoba koja živi u dobrim higijenskim uvjetima i ima odlične higijenske navike, ako je bila u kontaktu sa zaraženom osobom. Parazit se ne zadržava na neživim predmetima, ali u odjeći, rublju i uporabnim predmetima od prirodnih materijala će se zavući i pričekati svoju sljedeću žrtvu. Iako i kućni ljubimci i druge domaće životinje mogu dobiti šugu, ona se ne prenosi na ljude, jer su životinjske grinje prilagođene samo životinjama.

Nema cjepiva, pa se šuga može ponoviti

Nema nikakvog načina imunizacije protiv svraba, osim izbjegavanja kontakta sa zaraženim osobama i zdravim higijenskim navikama drugačije se protiv zaraze ne možemo boriti. Protiv šuge nema cjepiva, pa se šuga može ponoviti, a kod ponovljenih zaraza inkubacija je graća i već za dan, dva se zaražena osoba počinje nesnosno češati i grebati. To je zato jer se u prvoj, primarnoj zarazi razvila alergijska reakcija i sve ide brže, a svrab možete imati više puta u životu.

Grinja sarcoptes scabiei se može prenijeti običnim rukovanjem, ali i splnim odnosom, pa se zbog toga šuga ubraja u spolno prenosive bolesti. Svrab se liječi scabicidima u dva navrata u vremenskom intervalu od 7 - 10 dana, drugi navrat je potreban jer scabicidi ubijaju samo žive jedinke, a za desetak se izlegu nove larve iz položenih jajašaca u kanalićima kože, koje također treba uništiti. Ako se liječenje ne provede do kraja, svrab će se vratiti, često u još gorem obliku.