Kako se dokazuje izvanbračna zajednica

Izvanbračna zajednica heteroseksualnog para je regulirana zakonom

Zajednički život neudate žene i neoženjenog muškaraca u trajanju od tri godine ili više i/ ili manje ako je u toj zajednici rođeno dijete i nakon toga je okončana brakom je opća zakonska definicija izvanbračne zajednice. Dakle, izvanbračna zajednica heteroseksualnog para je regulirana zakonom, no, postoje različiti postupci dokazivanja postojanja izvanbračne zajednice. U većini slučajeva je dovoljna pismena izjava izvanbračnog para ovjerena kod javnog bilježnika. Uvažavaju je kod najma ili kupnje stana, dobivanja kredita i slično.

No, izvanbračna zajednica heteroseksualnog para se kod nasljeđivanja naprimjer mirovine nakon smrti jednog partnera mora dokazivati u vanparničnom postupku na općinskom sudu. Sud utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice i odobrava nasljeđivanje mirovine i druge ostavštine nakon preminulog partnera. Sam sudski postupak je brži ako već postoji izjava izvanbračnog para ovjerena kod javnog bilježnika, no u mnogo slučajeva, u nejasnim situacijama, sud može pozvati rodbinu i druge svjedoke da potvrde to zajedništvo u cilju ostvarivanja prava o nasljeđivanju.

Zakonm je regulirana i izvanbračna zajednica istospolnog para

Zajednički život dviju osoba istog spola koje nisu svoje partnerstvo i status sklopile pred nadležnim državnim tijelima je reguliran zakonom o životnom partnerstvu. Dakle, zakonom je regulirana i izvanbračna zajednica istospolnog para i zakon se odnosi na istospolne parove koji zajedno žive tri ili više godina. Nasljedna prava, usvajanje ili rađanje djeteta u ovakvim partnerskim zajednicama se rješavaju od slučaja do slučaja, s tim da kada se dijete uvodi u zajednicu zakonodavac mora štititi i djetetova prava.

Zakon se ne dotiče toga kada i kako je nastala izvanbračna zajednica istospolnog para niti kada ili kako se ti parovi rastaju. Ako par usvoji ili dobije dijete i zajednički život iz bilo kojeg razloga prestane, o skrbništvu djeteta odlučuje sud, kao i o podjeli imovine, ako se par ne može dogovoriti. Sve je to novo i možda zakonski nedorađeno, pa se sve sporne stvari rješavaju od slučaja do slučaja, ovisno o okolnostima u svakom konkretnom slučaju.

Izvanbračna zajednica i djeca rođena u njoj

I kada se brak razvodi, najosjetljivija tema su djeca rođena u tom braku, tako je i u izvanbračnim zajednicama u kojima nema razvoda, ali ako su uključena djeca, u interesu djece posreduju socijalne službe i sudovi. Izvanbračna zajednica i djeca rođena u njoj, kao i ona dovedena iz ranijih brakova ili usvojena, su glavni subjekti o čijoj dobrobiti vode državne institucije, socijalne službe, sudovi, škole i drugi stručnjaci (psiholozi, psihijatri) koji se uključuju po potrebi.

Jednako je i kad je u pitanju izvanbračna zajednica istospolnih parova koji su doveli u zajednički život djecu iz svojih ranijih života ili su ih usvojili ili dobili zajedničkom odlukom tijekom trajanja životnog partnerstva. Djeca su ranjiva skupina i sudovi i socijalne službe stavljaju naglasak na njihovu dobrobit kada se parovi rastaju. U svim slučajevima se može dogoditi i da su potrebni dokazi očinstva ili priznanje očinstva. Imovina se u svim slučajevima dijeli prema zakonu o nasljeđivanju.