Kako se počeo upotrebljavati pribor za jelo

Pribor za jelo i njegova prva pojava

Prvi primjerci pribora za jelo pronađeni su iz doba paleozoika i to su bile žlice koje su se izrađivale od školjki ili drveta. Čovjek je vrlo rano u svojoj evoluciji koristio se pomagalima pa tako i žlicama kao prvi pribor za jelo. Egipćani su prije par tisuća godina koristili žlicama koje su bile izrađivane od slonovače i kamena.

Kasnije su Grci i Rimljani izraživali žlice od bronce i srebra koje su bile zapravo ukras jer su izrađivane od strane profesionalaca koji su ukrašavali te žlice za bogataše. Tokom srednjeg vijeka žlice su rađene od drveta, no i od kalaja, a plemstvo se služilo žlicama od srebra koje su također bile ukrašene i lijepo izrađivane.

Žlica kao pribor za jelo kasnije se izrađivala i od gline, kostiju, porculana, kristala, te slonovače ovisno o tome kakvi materijali su pojedinim narodima bili na raspolaganju za izradu pribora za jelo, a žlice su svakako prvi pribor koji se pojavio uz razne posude i zdjelice.

Pojava vilica kao pribor za jelo

Vilice kao pribor za jelo poznate su iz doba starih Grka, no tada su izgledale drugačije nego izgledaju danas jer su imale samo dva zubca. Takve su se vilice uglavnom koristile kao pomagalo prilikom rezanja mesa, dakle identično kao što i danas imamo takve vilice s dva zubca s kojima se isto služimo za pridržavanje mesa prilikom rezanja.

Pronađeni su dokazi da je vilica ušla u upotrebu kao pribor za jelo u 7. stoljeću na Srednjem istoku, a kasnije od 10. do 13. stoljeća u doba Bizantizma vilice su bile uobičajen pribor koji se koristio kod objeda. Iz Bizanta vilica se prenijela na područje Italije u 11. stoljeću, a tek u 16. stoljeću vilica je pronašla put do francuskih stolova, a početkom 17. stoljeća u Englesku.

U Francuskoj i Engleskoj su vilice smatrane glumatanjem i feniniziranim načinom upotrebe pribora za jelo, te je vilica teško prihvaćena, no ipak su male vilice bile dobrodošle za ljepljivu hranu. Tek početkom 19. stoljeća vilica je pronašla svoje pravo mjesto za stolom kada se proširila i na pordučje Njemače, te Amerike.

Nož kao pribor za jelo

Noževi su čovjeku služile kao oružje i alat za nabavu i pripremu hrane, te su pronađeni i ostaci još iz doba kada je čovjek živio u pećinama. Nož kao pribor za jelo se u srednjem vijeku donosio sa sobom kada se išlo u goste jer se nož nosio za pojasom, a zapravo je bio oružje te je predstavljao opasnost za ljude za stolom. Stoga je francuski kralj Luj XIV u 17. stoljeću zabranio da se noževi upotrebljavaju kao pribor za jelo. Upravo ta zabrana primjene noža kao pribora za jelo odvelo je izradu noževa u smjeru da su oni postali zaobljeniji i manje oštri kako ne bi predstavljali opasnost za stolom.

Tek početkom 19. stoljeća se na stol noževi vraćaju sa oštrim rubom jer se smatralo da su ljudi civiliziraniji nego prije par stoljeća te da se noževi neće zloupotrebljavati. Danas je nož alat kojim se služimo za vrijeme objeda i pomagalo bez kojeg ne možemo pripremiti zalogaj i sasvim je normalno korisititi se nože kao priborom za jelo.