Kako se radi umjetna oplodnja

Što je umjetna oplodnja?

Umjetna oplodnja je medicinski postupak kojim se pokušava potaknuti začeće izvan tijela žene, u kontroliranim uvjetima laboratorija ili klinike. Ovaj proces često koriste parovi koji imaju poteškoća s prirodnim začećem ili pojedinci koji žele postati roditelji, a nemaju partnera ili su u istospolnim vezama. Postupak umjetne oplodnje obično uključuje nekoliko koraka. Prvo, žena prima hormonsku terapiju kako bi potaknula razvoj i sazrijevanje jajnih stanica u njenim jajnicima. Zatim se jajne stanice uzimaju iz njezinih jajnika putem medicinskog postupka nazvanog aspiracija folikula. Nakon toga, spermiji se pripremaju i miješaju s jajnim stanicama u laboratorijskoj posudi kako bi se potaknula oplodnja. Ako dođe do uspješne oplodnje, embrij se uzgaja u laboratoriju nekoliko dana prije nego što se prenese u maternicu žene, gdje se nadamo da će se uspješno implantirati i nastaviti razvijati u trudnoću. Postoji nekoliko različitih tehnika umjetne oplodnje, uključujući in vitro fertilizaciju (IVF), intracitoplazmatsku injekciju sperme (ICSI) i druge. Za mnoge parove ili pojedince, umjetna oplodnja pruža nadu za ostvarenje roditeljstva kada to nije moguće na prirodan način.

Kako izgleda umjetna oplodnja?

Prije nego što započne umjetna oplodnja, par ili žena prolazi kroz detaljan medicinski pregled. Žena prima hormonsku terapiju koja potiče razvoj više jajnih stanica u njenim jajnicima, a radi se putem dnevnih injekcija koje traju nekoliko tjedana. Cilj je potaknuti rast više folikula, odnosno mjehurića koji sadrže jajne stanice. Kada su jajne stanice dovoljno sazrele, provodi se postupak poznat kao aspiracija folikula, što uključuje umetanje tanke igle kroz vaginu i aspiraciju tekućine iz folikula, gdje se nalaze jajne stanice. Ako par koristi vlastiti spermij, ona se priprema u laboratoriju kako bi se poboljšala sposobnost oplodnje. Ako postoji potreba za spermom od donora, ona se koristi u postupku. Nakon prikupljanja jajnih stanica i sperme, one se zajedno stavljaju u laboratorijsku posudu kako bi se potaknula oplodnja. Ovisno o tehnici, umjetna oplodnja se može postići prirodno ili putem intracitoplazmatske injekcije sperme (ICSI). Ako dođe do uspješne oplodnje, embriji se uzgajaju u laboratoriju nekoliko dana prije nego što se odaberu najbolji kandidati za transfer. Odabrani embrij ili embriji pažljivo se prenose u maternicu žene putem tankog katetera kroz cerviks. Nakon transfera embrija, žena se prati nekoliko dana ili tjedana kako bi se provjerilo je li došlo do implantacije embrija i uspostavljanja trudnoće.

Kada se radi umjetna oplodnja?

Umjetna oplodnja se razmatra u situacijama kada parovi ili pojedinci imaju poteškoća s prirodnim začećem ili kada postoji medicinski razlog koji sprječava ili otežava začeće na prirodan način. Ako parovi ne uspijevaju začeti nakon godinu dana redovitih pokušaja, što se naziva neplodnošću, tada mogu razmatrati umjetnu oplodnju kao svoju soluciju. Parovi ili pojedinci koji imaju medicinske probleme koji otežavaju prirodno začeće, kao što su problemi s ovulacijom, blokade jajovoda, smanjen broj spermija ili drugi reproduktivni problemi, mogu biti kandidati za umjetnu oplodnju. Ako postoji rizik od prijenosa genetskih poremećaja na potomstvo, parovi mogu odabrati umjetnu oplodnju kako bi smanjili taj rizik. U nekim slučajevima, embriji mogu biti podvrgnuti genetskom testiranju prije transfera u maternicu. Parovi istog spola koji žele postati roditelji često koriste umjetnu oplodnju kao način za ostvarivanje roditeljstva, što može uključivati upotrebu donirane spermije, jajnih stanica ili surogat majčinstvo, ovisno o specifičnim okolnostima i zakonodavstvu u njihovoj zemlji. Kada jedan partner nema mogućnost prirodnog začeća zbog sterilnosti ili drugih medicinskih problema, umjetna oplodnja može biti opcija za postizanje trudnoće. Osobe koje se suočavaju s medicinskim tretmanima koji mogu utjecati na plodnost, poput kemoterapije ili radioterapije, mogu odlučiti očuvati plodnost putem umjetne oplodnje prije početka tih tretmana.