Kako se upotrebljava gips

Kako se upotrebljava gips ovisi o području upotrebe

Zanimljivo je da se sadra upotrebljava još od Antike, ali iako se stalno izmišljaju i stvaraju novi jednako primjenjivi materijali, gipsani prah je ostao i dalje u upotrebi. Kako se upotrebljava gips ovisi o području upotrebe, jer je samo područje njegova korištenja vrlo široko. I pored modernih udlaga i fiksatora gipsani oblozi se još uvijek koriste u medicini za saniranje prijeloma, rabe ga u proizvodnji porculana, izradi suvenira, no i dalje je njegova najraširenija upotreba u građevinarstvu.

Kako bi bolje razumjeli kako se upotrebljava gips, moramo znati što je i koje su njegove kvalitete. Sadra je po svojoj strukturi vrsta minerala, što bukvalno znači da se gipsani prah proizvodi od gipsanog kamena i to spaljivanjem sadre u pećima na različitim temperaturama da bi se dobile različito rafinirane praškaste smjese, za različite namjene. U današnjem modernom građevinarstvu za unutarnje pregrade se mnogo koriste gipsane ploče, takozvani knauf koji se lako kroji i reže prema potrebama.

Gips je drugi najmekši materijal

Stari Egipćani su nadgrobne spomenike izrađivali od gipsa, a koristili su ga i u građevinarstvu, čak su i sfinge presvučene gipsom, a i pisanje hijeroglifima se izvodilo na gipsanim pločama. Gips je drugi najmekši materijal (prvi je talk), pa je u Evropi korišten u dekorativne svrhe, za štukature, ornamente i druge ukrasne elemente u građevinarstvu, a imućniji ljudi su te ornamente pokrivali i pozlatom. Takvih gipsanih ukrasa ima možda najviše u Španjolskoj u Granadi i Sevilji.

Mnogi kipovi u crkvama i kapelicama su također od gipsa, a koristio se i u islamu, na istoku za dekoriranje ornamenata, cvjetova, životinja, a iranske palače su pune gipsanih ukrasa, naročito one u Kashanu. Gipsane ploče je izmislio i patentirao Saket 1894 godine, a suha gradnja unutarnjih pregradnih zidova je danas nezamisliva bez njih. Gips se ne koristi za vanjske radove jer nije otporan na vodu i niske temperature, dok kod unutarnjih radova može apsorbirati i upiti vlagu iz zraka.

Gips je ekološki građevni materijal

Iako o gipsu uvijek razmišljamo kao o bijelom prahu, kamen sadrenac (sadra) koji se rudarski iskapa u prirodi može biti i drugačijih boja, pa se nailazi na sadrene mase sivih, žućkastih, crvenkastih, modrih, zelenkastih i smeđih nijansi. Pošto je sadra mineral koji je sastavni dio zemlje, gips je ekološki građevni materijal, a zbog male tvrdoće i čvrstoće je podatan kod upotrebe. U prirodi se nalazi u zrnatim, listićavim i vlaknastim agregatima, a zrnati se zovu alabaster.

Iako je gips bijele boje, pojedini kristali su bezbojni i prozirni, a tankopločasti, prozirni alabaster nazivaju i Marijino staklo. Ekološke značajke gipsa su jeftina proizvodnja, transport i zbrinjavanje otpada, odličan regulator mikroklime u unutarnjim prostorima, negoriv materijal (zaštita od požara), dobar toplinski i zvučni izolator, biološki ispitan, bez mirisa, bez plinova, bez toksina, neotrovan, zdrav građevni materijal. Podatan u modelarstvu, u izradi građevinskih ukrasa, a knauf ploče ili gipskartonske ploče su relativno male težine i pogodne za transport.