Kako se žirafe glasaju

Kako se glasaju najviše kopnene životinje žirafe

Zbog građe žirafinog dugog vrata njezine glasnice su prilično zakržljale, pa je razumljivo da se ljudi pitaju kako se glasaju najviše kopnene životinje žirafe i znati da se one zapravo uopće ne glasaju, dapače, spadaju u najtiše životinje u cijelom životinjskom svijetu. No, one ipak komuniciraju među sobom i to mahanjem glavom i vratom, a imaju vrlo razvijen sluh i osjet mirisa i vrlo snažno srce koje na tu visinu mora dostaviti krv do glave.

Žirafe narastu i do pet metara u visinu (mužjaci i do 5,5 metara), dosegnu težinu i 900 kilograma i svejedno trče do 50 kilometara na sat. Žirafin vrat je iznimno dugačak iako ima samo sedam kralježaka, a srce ima 12 kilograma, da bi moglo napumpati krv do mozga. Žirafa je preživač, hrani se od 16 - 20 sati i dnevno pojede oko 30 kilograma hrane. Uglavnom uzimaju vodu iz hrane pa mogu provesti i po nekoliko tjedana bez pijenja vode.

Žirafe u prirodi i zoološkim vrtovima

Žirafa je ugrožena i zaštićena vrsta, to što nije posve istrijebljena može zahvaliti samo svojoj sposobnosti da može živjeti kao usamljena jedinka jednako kao i u krdu koje može brojati od 4 - 32 jedinke, no to su prilično labava krda, jer lako prelaze iz krda u krdo. Žirafe u prirodi i zoološkim vrtovima se pomalo razlikuju, one u prirodi kraće žive, oko 25 godina, vjerojatno zbog prirodnih neprijatelja i krivolova, dok u zatočeništvu žive oko 35 godina.

Upravo su žirafe u zatočeništvu otkrile da se ipak glasaju, ženke tiho muču kada su zabrinute, a i njihova mladunčad tiho muču poput teladi kada su gladni. Mladi mužjaci žive u vlastitim skupinama u divljini, ali kada spolno sazriju, odvajaju se od skupine i postaju samotnjaci u potrazi za partnericom za parenje. Skotna ženka nosi mlado 14 - 15 mjeseci i koliko se zna uvijek na svijet donosi jedno mladunče koje rađa stojeći, pa mladunče opasno pada s visine od dva metra.

Odrasle žirafe se znaju braniti, ali mladunci su česte žrtve

Žirafu se još od rimskih vremena smatra umiljatom i krotkom životinjom. Žirafa skoro da i nema prirodnih neprijatelja, odrasle žirafe se znaju braniti, ali mladunčad su česte žrtve divljih pasa, hijena i lavova iako ih majke vrlo požrtvovno hrane. Iako se rađaju veći visoki oko 1,80 i teški oko 50 kilograma ipak ih tijekom odrastanja strada od 25 - 50%. Vrlo razvijen sluh i osjetilo mirisa žirafama pomaže nanjušiti opasnost i na vrlo velikim udaljenostima.

Žirafe štiti i njihovo stapanje sa okolinom, jer se šare po njihovom tijelu fantastično uklapaju u šarenilo travnate savane. Žirafa se hrani lišćem sa visokog drveća, a čini se da joj je lišće akacije poslastica. Iako je akacija trnovito drvo, usta i jezik su joj tako oblikovani da je štite od ozljeđivanja tim trnjem dok usnama pobire lišće sa savijene grane. Uvijek se hrane u zraku, na tlu će tražiti hranu samo u nuždi i tada pasu raširenih nogu, tako piju i vodu.