Kako su ljudi komunicirali u prošlosti

Kako su ljudi prije komunicirali?

Komunikacija je temeljna aktivnost ljudi koja seže unatrag do samih početaka ljudskog postojanja. U početku, komunikacija bila je primitivna, ograničena na geste, mimiku i osnovne zvukove. U to doba, čovjek je bio svjestan samo onoga što ga okružuje, a apstraktno mišljenje nije bilo razvijeno. Međutim, kroz proces učenja, istraživanja i promatranja, čovjek je postupno shvatio potrebu da stvarima oko sebe, kao i pojavama, da im imena. U prapovijesti ovaj primitivni oblik komunikacije bio je dovoljan čovjeku da preživi u okolini. No, s vremenom je došlo do evolucijskog razvoja koji je doveo do razvoja apstraktnog mišljenja, sposobnosti razmišljanja o konceptima koji nisu nužno prisutni u trenutačnom okruženju. Međutim, ovakvo apstraktno razmišljanje također je donijelo izazove. Čovjekovo znanje nije bilo trajno, te su se informacije prenosile usmenim putem te su bile podložne gubitku ili izobličenju s vremenom. Stoga je nastala potreba za trajnim čuvanjem znanja. Prapovijesni čovjek pokušavao je zabilježiti svoje spoznaje na različite načine, a jedan od najranijih oblika bilo je crtanje po zidovima pećina. Primjer takvog artefakta je Ranjeni bizon iz pećine Altamire u Španjolskoj, datiran na razdoblje oko 15 000 - 10 000 godina prije nove ere. Neki vjeruju da je to bio način da prapovijesni lovci prizovu sreću u lovu, dok drugi ljudi smatraju da je crtež služio kao način očuvanja znanja i iskustva od zaborava.

Načini kako su ljudi komunicirali u prošlosti

Prvi zapisi pisane komunikacije datiraju unatrag otprilike 4000 godina prije nove ere i potječu od drevnih Sumera. Ovi ljudi su koristili primitivni oblik pismenosti koji se sastojao od piktografa, tj. sličica koje su predstavljale pojmove. Sličan pristup razvoju pisanja imali su i Egipćani, koji su kasnije usvojili hijeroglifski sustav, koristeći simbole inspirirane prirodnim oblicima. Hijeroglifi su bili podijeljeni na dva tipa: jedan za obrazovanu elitu i svećenstvo te drugi za opću populaciju. Ovo pismo ostalo je neshvaćeno sve do 1822. godine, kada je francuski arheolog Jean-François Champollion uspio dešifrirati hijeroglifski sustav, pronalazeći ključne tragove na zidinama egipatskih hramova. Nakon ovih ranih oblika pisma, u Mezopotamiji se pojavilo klinasto pismo koje je bilo složenije i apstraktnije od piktografskog. Ideje su bile predstavljene kombinacijom urezanih linija, što je predstavljalo izazov za komunikaciju jer je klinasto pismo obuhvaćalo oko 800 znakova. Prvi uspjeh u dešifriranju klinastog pisma postigao je Georg Friedrich Grotefend 1802. godine. Drevni ljudi su težili razviti jednostavnije sustave pisma radi olakšanja komunikacije. Perzijanci su oko 3000. godine prije nove ere kombinirali fonetske i ideografske elemente kako bi stvorili osnovu za fonetsko pismo kakvo danas poznajemo. Broj znakova sveden je na svega oko dvije stotine, olakšavajući tako proces učenja i korištenja pisma.

Ljudi i daljnji razvoj komunikacije

Na početku, prvi ljudi u Europi koji su razvili sustav pisanja koji kombinira fonetičke i ideografske elemente bili su Krećani. Njihovo pismo sastojalo se od 241 znaka. Međutim, prvi koji su eliminirali ideografske znakove i zadržali samo fonetski sustav bili su Feničani. Njihov alfabet sastojao se od samo 22 znaka. Kasnije, Jevreji, Židovi iz Izraela, su prilagodili njihovu abecedu svojim potrebama, dajući mu ime alfabet, koristeći riječi aleph i beth, koji znače rogovi bika i kuća). Kroz povijest, ovaj sustav pisanja putovao je kroz Grčku i Rim te postao temelj modernih abeceda širom svijeta. Ovo pismo je postalo ključno u civilizaciji, a razvojem pismenosti počinje se prepoznavati važnost pisane riječi. U antici, Grčka i Rim postaju središta pismene kulture, s Rimom kao vrhuncem pismenog društva. Rimska civilizacija bila je temelj pismene komunikacije, a njihov pravni sustav i ugovorna praksa odražavali su važnost pismenosti. Od srednjeg vijeka nadalje, razvoj pismenosti i pismenog komuniciranja revolucionirani su Gutenbergovim pronalaskom štamparske prese, što je omogućilo brže i jeftinije širenje pisane riječi. Ovo je označilo početak masovnog pristupa knjigama i drugim pisanim materijalima. Kroz povijest, tehnologije kao što su telegraf omogućile su daljinsko pismeno komuniciranje, dok su moderna vremena donijela razvoj interneta i društvenih mreža, što je dodatno promijenilo načine pismene komunikacije. Danas, pored audiovizualnih medija, pismo i dalje igra ključnu ulogu u svakodnevnoj komunikaciji, posebno putem elektronske pošte, tekstualnih poruka i društvenih mreža gdje ljudi svakodnevno komuniciraju.