Kako su ljudi određivali vrijeme prije pronalaska sata

Ljudi su prateći kretanje sunca i mjeseca računali vrijeme na zemlji

Izreka "kako je gore, tako je i dolje" se može u prenesenom smislu odnositi vremenske mijene i cikluse na zemlji. Naime, ljudi su prateći kretanje sunca i mjeseca računali vrijeme na zemlji, tako je počelo računanje vremena, jer su se ljudi budili sa izlaskom sunca, a lijegali po zalasku sunca. Svakako je smjena dana i noći najviše utjecala na mjernje vremena, a ako se pitate kako su se orijentirali za oblačnih dana i noći, praćeni su i drugi znakovi.

Vrijeme se za oblačnih faza pratilo kroz kretanje ptica u zraku i ostalih životinja na zemlji, a za vedra vremena opet po suncu. U starom Egiptu su pratili zvijezdu sirius, naime po kretanju nebeskih tijela je nastala grka izreka "vrijeme veliki dio malih pomicanja, što ga pretvara u posve određeni interval u strukturi svemira". Iz tih promatranja je niknula i ideja o izradi sunčanog sata, a mnogi gradovi u svijetu čuvaju svoje sunčane satove kao podsjećanje na to kako je počelo prvo računanje vremena.

Igra sunca i sjene je nadhnula izradu sunčanog sata da izmjeri vrijeme

Davni ljudi su sve oko sebe pozorno promatrali jer je svako opažanje bilo uvjet njihovog opstanka, tako su uočili za sunčanih dana i svoju sjenu, sjene svojih životinja, sjene drveća, zidova i drugih predmeta. Uočili su da se u određeno doba dana sjena izdužuje, u određeno doba dana skraćuje, ovisno o tome pod kojim kutem sunčeve zrake se zaustavljaju na predmetu kroz koji ne mogu proći. Igra sunca i sjene je nadahnula izradu sunčanog sata da izmjeri vrijeme.

Umjesto da škilji u žareće sunce, čovjeku je najedanput bilo dovoljno da mirno stane usred polja i promotri svoju sjenu, koja je točnije pokazivala položaj sunca na nebu od njegove odokativne procjene. Visoki kameni stupovi poznati kao Kleopatrina igla ili samo zabodena motka u zemlju sa ukrug poslaganim kamenjem su vjerojatno bili prvi sunčani satovi iz kojih se očitavalo vrijeme prema položaju sjene stupa. Sunčani sat u obliku zdjele je izumio haldejski astronom oko 300-te godine prije naše ere.

Mnogi ljudi i danas grade sunčane satove, ali ne da im pokazuje vrijeme

Ima nešto očaravajuće u tim sunčanim satovima, bez obzira na oblike i starost. Mnogi ljudi i danas grade sunčane satove, ali ne da im pokazuje vrijeme, postavljaju ih na svoja pročelja ili u svoje vrtove više za ukras kojem su uvijek iznova dive i oni i njihovi gosti. Naravno, sat se mora postaviti pod kutom prema određenoj georafskoj širini da bi točno pokazivao kretanje sunca koje upravlja vremenom, ali čak i djeca pokušaju postaviti takav sat za igru.

Naravno, poslije su se pojavili vodeni i pješčani satovi koji se nazivaju klepsidre, a pješčani satovi se i danas koriste kao ukras. Mehanički satovi su se počeli razvijati u srednjem vijeku u mnogo varijacija, satovi sa klatnom, zvonom, na navijanje. Danas nam vrijeme pokazuju digitalni satovi, ali mehanički kućni satovi služe za ukras i dalje, a ručni satovi se nose kao nakit. Dakle, digitalno doba nije zaustavilo proizvodnju mehaničkih satova, a ni neće jer su to proizvodi "s dušom".