Kako su ljudi u prošlosti održavali higijenu

Higijena kod starih Grka i Rimljana

Stari su Grci i Rimljani poznati po svojim kupalištima koja su sadržavala bazene s različitim temperaturama u svrhu liječenja, opuštanja. Grci i Rimljani su puno pažnje posvećivali svom izgledu i zdavlju te su vrlo rano uvidjeli kao i stari Egipćani da je zdravlje kože u hidratizaciji i da je voda prirodno sredstvo za hidrataciju kože.

U kupalištima starih Grka i Rimljana higijena je bila na prvom mjestu jer ona je osnova zdravlja. Nakon kupanja masirali su im tijelo, vježbali su, uredili su im kosu kod frizera, te su čak i popravljali zube u svojim kupalištima koja su bila mjesto zdravlja, ljepote, opuštanja, te gdje se higijena održavala do visoke razine. Istovremeno kupališta su služila za socijalizaciju i druženja, te okupljanja gdje je trebalo biti viđen.

Voda je u kupalištima bila zagrijavana sustavom hipkausta, no ovaj se sustav koristio i za zagrijavanje kuća. Vlastita kanalizacija, javni i privatni toalet bili su u svakodnevnoj upotrebi, te se općenito držalo do visoke higijene u svim aspektima života.

Higijena u srednjem vijeku

Higijena u srednjem vijeku nije bila popularna, zapravo nehigijena je zavladala svijetom. Čak su i bogataši prali samo lice i ruke, a znanstvenici su tvrdili da kupanje nije preporučljivo u određena doba godine naročito ljeti. Bogati slojevi društva imali su svoje drvene kade u kojima su se kupali sa zastorima oko kade koja se punila vručom vodom iz vrčeva.

Bogataši su si mogli priuštiti uvjete za kupanje u kadi s vodom i mirisnim aromatičnim biljem, te ružinim laticama. Tijelo se pralo spužvama, a ako je bogataš bio bolestan u kupku se stavljala kamilica. Brijanje i pranje kose se obavljalo jednom u tri tjedna što je bila preporuka liječnika. Čak iako su postojala javna kupališta higijena nije bila prioritet te se nije ni predstavljala kao važna za život i zdravlje.

Pariz je imao brojna javna kupališta, a pravi grad prljavaca bio je London. No, zbog širenja zaraza koje su se razvijale u javnim kupalištima krajem srednjeg vijeka dolazi do masovnog zatvaranja javnih kupališta, te je nehigijena prevladala.

Higijena nakon izuma tuša

Do izuma tuša trebalo je proći nekoliko stoljeća u kojima je nehigijena vladala i kada se ljudi nisu redovito prali. Higijena je procvjetala izumom tuša upravo u Engleskoj koja se borila s nečistom vodom stoljećima. Prvi izumljeni tuš sastojao se od pumpe koja potiskuje vodu u posudu iznad kade u kojoj se osoba kupa. pred kraj 18. stoljeća higijena se zbog širenja zaraza i bolesti sve više cijeni prvenstveno među bogatašima, te je do sredine 19. stoljeća već postala redovni ritual.

Javna se kupališta u Londonu ponovo otvaraju 1829. godine jer su i tadašnji znanstvenicu upravo dokazivali koliko je je nehigijena zaslužna za oboljenja uzrokovana bakterijama, gljivicama i prenosom virusa. Promocijom zdravlja kroz higijenu sve se više pridavalo na važnosti da se i širim masama omogući redovito održavanje higijene uvođenjem vodovoda s pitkom vodom u svaki dom.

Proizvodnjom sapuna, deterđenata, deodoransa početkom 20. stoljeća održavanje higijene dostiže svoj do tada povijesni vrhunac i ljudi prihvaćaju i u širokim masama da je čistoća izuzetno važna za ljudsko zdravlje.