Kako su nastali đurđevački pijesci

Što su đurđevački pijesci

Đurđevački pijesci su hrvatska sahara, piješčane dine na desnoj obali Drave u blizini grada Đurđevca. Ovaj geomorfološki fenomen predstavlja naslage pijeska koji je nastao topljenjem alpskih ledenjaka glacijalnim procesima. Rijeka Drava je tokom pleistocenske oledbe alpsih ledenjaka usitnila glacijalne sedimente koji su se pod utjecajm vjetrova na podravskoj ravnici nataložili u obliku reljefnih dina.

Đurđevački pijesci u sredinom 20. stoljća proglašeni geografsko botaničkim rezervatom koji obiluje endemskim vrstama i predstavlja jedinstveno stanište u ovom dijelu Europe. Vegetacija koja ovdje raste i životinjske vrste koje se mogu pronaći u ovom rezervatu primjerci su koji su jedinstveni i očuvani iz davnina.

Izgled saharskog pijeska podsjeća na afričke dine i saharsko područje, a do još prije stotinu godina pronalazila su se mjesta na kojima je postojao živi pijesak. Živi pijesak je kao što znamo vrlo opasan kada se ugazi u njega jer predstavlja rupu u koju se tone dok pijesak u potpunosti ne pokrije osobu ili predmet. Upravo zbog toga je ovaj pijesak nazvan Krvavi pijesak jer su stanvnici okolnog područja brzo shvatili opasnost pijeska.

Đurđevački pijesci i borba za opstanak

Đurđevčani i okolno stanovništvo s područja Molvi, Kloštra Podravskog i Kalinovca stoljećima su se borili pošumljavanjem područja zasutim pijeskom. Prvi pisani tragovi o pošumljavanju datiraju iz 1891. godine kao dokaz o borbi lokalnog stanovništva s đurđevačkim pijescima. Đurđevački pijesci danas imaju šaroliku vegetaciju od borova do trava vlasulja bradice i sivkaste gladice, te time privlače i tridesetak vrsta leptira kojma odgovara upravo ovakva pjeskovita klima zbog biljaka koje ovdje rastu.

Đurđevački pijesci su pošumljavani borovom šumom, grmovima zečjaka i akacijom te je tako lokalno stanovništvo uspjelo ukroiti pijesak koji se nemilice stoljećima širio. Lokalno stanovništo je pošumljavanjem nastojalo spriječiti širenje pjeskovitog područja kako bi zaštitilo poljoprivredne obradive površine koje su potrebne za preživljavanje. Bez poljoprivredno obradivih površina stanovništvo se ne bi moglo prehraniti pa je pošumljavanje predstavljalo borbu za goli opstanak i borbu s nesmiljenom prirodom koja je pijeskom gutala sve pred sobom. Đurđevčani su peske kako ih nazivaju stavili pod kontrolu i danas normalno žive u suživotu s pijeskom.

Đurđevački pijesci poznato izletište

Danas kada su đurđevački pijesci zaštićeni kao rezervat predstavljaju izletište koje brojni posjetitelji mogu vidjeti i diviti se ovoj čudesnoj prirodnoj pojavi. Hrvatska Sahara kako je nazvano ovo izletište nalazi se u blizini Starog grada naseljeno je kozama, magarcima, ponijima, a veliko iznenađenje su deve koje upotpunjuju saharski doživljaj.

Paunovi slobodno šeću šireći svoje kitnjaste repove i dodatno ukrašavajući ovaj prirodni fenomen. Životinje koje se nalaze u izletištu zaštićene su i dobro čuvane, te se vole maziti s posjetiteljima jer su vrlo društvene. Ukoliko ćete šetati rezervatom pripremite se jer đurđevački pijesci imaju sklonost širiti se i u vašu obuću, pa je najbolje na noge obući palestinke koje i jesu napravljene za hodanje po saharskom pijesku.

Brojne škole organiziraju izlete škola u prirodi i posjećuju ovaj kraj te uključuju u obilazak i nezaboravni posjetiteljski centar koji svojim sadržajem djeluje izuzetno edukativno i informativno, te je djeci ponuda vrlo zanimljiva, a i odraslim posjetiteljima.