Kako treba moliti da se dogodi čudo

Molitva za čudo je prije svega čin vjere

Riječi čudo i čudnovato su vrlo slične i jako različite. Čudo je neobjašnjivo i neshvatljivo, čudnovato je samo neobično i još dosad neviđeno. Molitva za čudo je prije svega čin vjere u Božansku moć da učini nešto za nas što sami ne možemo, a ne mogu to ni drugi ljudi za nas učiniti. Naravno, to ne znači da čuda doživljavaju samo vjernici, dogodi se da i ateisti iskreno, iz dubine duše zavape za pomoć i čudesno je dobiju i to ih promijeni.

Čudo je nadnaravno i događa se protivno svim ljudskim zakonima i znanjima, poput čudesnih ozdravljenja neizlječivo teških bolesnika u svetištima diljem svijeta. Je li pomogla molitva za čudo ili je na djelu kauzalnost nekog drugog reda kada teški bolesnik krene na hodočašće za ozdravljenje, za vjernike to nije dilema, to je događaj koji ih učvršćuje u njihovoj vjeri. Čudo je ono neopisivo ljudsko iskustvo kada se u nekoj nemogućoj situaciji sve posloži Višom intervencijom, poput čudesnih preživljavanja u neobičnim i teškim prometnim nesrećama.

Krunica na retrovizoru nije molitva za čudo

Katolici cijelog svijeta koriste krunicu za najdublju i najsabraniju molitvu, mnogi vozači je imaju na retrovizoru, ušla je i u pop kulturu i nosi se kao ogrlica oko vrata. No, krunica na retrovizoru nije molitva za čudo, pogotovo ako neoprezno vozite i time ugrožavate sebe i druge. Oni koji su nekim čudom preživjeli tešku prometnu nesreću i samo se s par ogrebotina izvukli iz skršenog i zgužvanog lima se ni nesjećaju nikakve molitve, možda samo vapaja, Bože!

Čudo nije spektakl koji Bog priređuje ljudima da bi potvrdio svoje postojanje i u tom smislu molitva za čudo ne daje rezultate. Čuda su češće tiha, prigušena svjetla koja nas vode kroz posvemašnju tamu, kada je toliko teško da mislimo da ne možemo više i da nismo u stanju napraviti nijedan korak više. Čuda su ljudi koji se nađu na našem životnom putu i pomognu nam kada se čini sve izgubljeno, ona iznenadna rješenja koja banu u naš život ničim zaslužena i koja nam ne daju da odustanemo.

Osobna i tuđa molitva za čudo

Često čujemo od ljudi koji stalno iznova zapadaju u nevolje iz kojih se nekim čudom izvuku i to ne baš svojom zaslugom, kako govore da ih nečije molitve čuvaju. E sad, osobna i tuđa molitva za čudo nisu jednako valorizirana u narodu koji iskreno vjeruje da će tuđe molitve biti prije uslišane, a i da je moliti za sebe sebično. No, to baš i nije tako, molitvaje čin vjere, ali i čin poniznosti koja je nužna za uslišanje.

Osobna molitva za čudo jest ponizno priznavanje vlastite slabosti, neznanja i nemoći i goruće potrebe za Božanskom intervencijom. Ponekada i zapadnemo u teškoće upravo zbog nedostatka poniznosti i ponizna molitva nas dovodi u ravnotežu i sve svodi na pravu mjeru. Naravno da se ljudi pitaju zašto onda nema više čuda, zašto svakodnevno pogibaju na razne načine, umiru od raznih bolesti, zašto je toliko nepravde i raznih drugih patnji, zašto Bog čudima ne preobrazi svijet, ali to spada u temu slobodne volje koju je Bog dao ljudima.