Korijenje ili korjenje?

Korijenje ili korjenje?

Pisanje glasovnih skupina /ije/ i /je/ u hrvatskom jeziku može predstavljati poteškoću za neke govornike. Pravilo je da se /ije/ piše kod dugih slogova, poput bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Dok se /je/ piše kod kratkih slogova, kao u primjerima čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Međutim, postoje iznimke poput rječnik, koji se pravilno piše s /je/ unatoč dugom izgovoru.Kod nekih riječi, poput bljeska, cvjetnjaka, smješka, snježnog, izgovor može biti i dug i kratak, ali se pravilno piše s glasovnom skupinom /je/. Također, postoje iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koji se piše s dugim slogom /ije/ zbog tradicijskih razloga.Razlika u pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/ može čak značiti i razliku u značenju riječi, kao kod primjera slijedeći (glagolski prilog) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).U hrvatskom jeziku, zbirne imenice imenuju skup stvari ili pojava koje doživljavamo kao cjelinu, poput braće, teladi, snopljem, cvijeća. Množinu imenice korijen moguće je izraziti na tri načina: korijeni (kratka množina), korjenovi (duga množina) te korijenje (zbirno). Budući da je izgovor sloga dug, pravilno je pisati s ije: korijenje, korijenja, korijenju, korijenjem, korijenjima.Primjeri upotrebe riječi korijenje u rečenicama su: korijenje se uvuklo duboko, čak i u temelje stare obiteljske kuće, morao je sjeći korijenje da bi mogao otvoriti vrata, korijenje je bilo tvrdokorno i teško ga se mogao riješiti, čak nakon što je popilao stablo, te korijenje ove biljke najbolje živi u vlažnim uvjetima.U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše zbirna imenica korijenje s glasovnom skupinom /ije/.