Korjen ili korijen?

Korjen ili korijen?

Ovo je pitanje koje često muči govornike hrvatskog jezika. Glasovne skupine /ije/ i /je/ predstavljaju dvojbeni primjer za mnoge.

Pravilno pisanje ovisi o izgovoru sloga. Ako je slog dug, piše se /ije/, kao kod primjera bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/, kao u primjerima čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.Ipak, postoje iznimke.

Primjerice, riječ rječnik se pravilno piše s glasovnom skupinom /je/, iako se većina stanovnika izgovara dugo. Kod nekih riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/, poput bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.Kod nekih primjera razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi.

Primjerice, slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).No, kada je riječ o imenici muškog roda koja dolazi od praslavenskog i staroslavenskog oblika korenь, u hrvatskom jeziku naglašena je kratkosilaznim naglaskom i ima zanaglasnu dužinu. Pravilno se piše korijen, korijena, korijenu, korijenom, korijeni, korijenima. Zbirna imenica pravilno glasi korijenje, a pridjev glasi korjenit (korjenite promjene).Primjeri u kojima se koristi riječ korijen su: moji korijeni su u središnjoj Bosni, iščupala je biljke iz korijena, korijen njezinih problema nalazio se u najranijim danima djetinjstva, nisam mogla odrediti korijen te riječi, idem tamo gdje su moji korijeni.U zaključku, pravilno se piše korijen, a ne korjen. Iako postoje iznimke u pravilima pisanja glasovnih skupina /ije/ i /je/, važno je poznavati pravilno pisanje riječi kako bi se izbjegle pogreške i nejasnoće u komunikaciji.