Kozmos ti pričam – do sada neispričana priča o svemiru

Moje viđenje jest takvo da postoje četiri (4) podjednako moguća Prva uzroka stvaranja Svemira: Bog, viša vrsta, kompjutorska simulacija i Priroda bilo u kontinuiranoj cikličkoj formi, npr. Penroseov CCC, ili Ex nihilo. Za kreaciju Ex nihilo imam vlastitu teoriju koju sam nazvao "Logička Tranzicija". Šanse za bilo koju od ovih mogućnosti su 1: 4 tj. 25%. Niti jedna nije dokazljiva ili osporiva. Sve 4 postoje u superpoziciji. Evo malo kvantne fizike na startu.

Od drevnih astronoma Kine i Indije, antičkih vremena, preko Kopernika i Galileja, Newtona pa do Einsteina ljudsko shvaćanje Univerzuma se mijenjalo. Dugo vremena se vjerovalo u statički model ali danas je prevladavajuća teorija The Big Bang. Ne radi se o eksploziji nego ekspanziji prostorvremena, kako ga je opisao slavni Albert Einstein, u četiri dimenzije: 3 prostorne i 1 vremenskoj. Znanstvenik je i dalje u pravu, štoviše njegovi čitavi postulati relativnosti su zadržano opstojani, mnogi i dokazani, ali odonda je pronađen Higgsov boson i došli smo do novih, intrigantnih spoznaja o prirodi stvarnosti. U podlozi Kozmosa, na minijaturnim, subatomskim razinama vrijede drugačiji zakoni od onih na koje smo navikli u svakodnevnom životu, pa i klasičnoj znanosti. Na razini čestica vrijede zakoni kvantne fizike: stvari i jesu i nisu istovremeno a informacija putuje trenutno, bez ikakvog delaya, neovisno o udaljenosti što se naziva kvantni entanglement. Kina već razvija kvantne sustave za komunikaciju (Micijus ili Mozi).

Univerzum je izotropan i homogen. Izotropan znači da je jednak u svim smjerovima, a homogen da je istog sastava gdje god da pogledamo. To nam pokazuje Hubble deep space image pozadinske kozmičke radijacije ali će i novi svemirski teleskop James Webb sasvim sigurno snimiti itekako zanimljive prizore. Već uživam u evidentno poboljšanim fotkama svemirske prašine, iz koje pod utjecajem gravitacije nastaju nove zvijezde, i udaljenih galaksija. Malo po pomalo, Webb će nam unaprijediti viđenje Kozmosa kao nijedan teleskop do sada. Više je razloga: još nismo snimali u tom dijelu infracrvenog spektra, položaj u Lagrange 2 točki i koristeći poseban štit što znači da nema interferencije sa Sunčevom svjetlošću, najsuvremenija tehnologija.

Najveći fenomeni u Svemiru:

Singularnost - moramo razlikovati inicijalnu, tj. onu iz koje je nastao Univerzum - izvedenu ekstrapolacijom galaksija, i teoretske, matematičke singularnosti koje se nalaze u središtu crnih rupa. Teoretske zato što još nismo istražili nijednu crnu rupu. Najjednostavnije rečeno, točka Planckove veličine 10`-43 gdje sve matematičke kalkulacije gube smisao. Najjednostavnija singularnost je funkcija f(X) = 1 / X u kojoj je X = 0. Kako dijeliti sa nulom? I znači li to da osim kvante energije postoji i kvanta prostorvremena?

Inflacija - predlaže ju znanstvenik Alan Guth a predstavlja period ultrabrzog razvoja nakon inicijalne singularnosti.

Gravitacija - još neobjašnjena fizička sila, za razliku od elektromagnetne, jake (između čestica)i slabe (decay). Vjeruje se u postojanje gravitona no ja imam svoju teoriju. Čitajte dalje.

4 zakona termodinamike su:

0) Ako su 2 sustava u termalnom ekvilibriju sa trećim onda su ta dva sigurno u međusobnom termalnom ekvilibriju.
1) Ukupna energija izoliranog sustava je konstantna.
2) Toplina ne prelazi spontano iz toplijeg u hladniji sustav tj. prirodna entropija ima samo jedan smjer: iz toplijeg u hladno, nikako obrnuto.
3) Entropija sustava poprima konstantnu vrijednost kada se temperatura sustava spusti na apsolutnu nulu.

Newtonovi zakoni gibanja:

1. Tijelo ostaje mirovati, ili je u jednolikom pokretu, sve dok na njega ne djeluje sila.
2. Period promjene momentuma odgovara sili.
3. Ako dva tijela djeluju silom jedno na drugo ta sila ima istu jakost ali suprotan smjer.

Elasticitet je sposobnost tijela da se odupire distorziji i vrati u prvobitno stanje nakon što prestane utjecaj distorzivne sile.

Zašto spominjem ove zakone?

Zato jer Svemir, sukladno drugom zakonu termodinamike, neminovno rasipa svoju toplinu širenjem i čeka ga sudbina opisana trećim zakonom a ukupna energija ne može prijeći početnu vrijednost, sadržanu u singularnosti, što je opisano prvim zakonom.

Zato jer imajući u vidu Newtonove zakone i elasticitet mogu objasniti gravitacijsku silu kao tendenciju povratka u inicijalno stanje singularnosti koja je kontrirana diferencijacijom, kombinatorikom i uvođenjem osnovnih fizičkih sila tj. elektromagnetizmom, jakom i slabom silom.

When we declare that something is limitless it immediately becomes infinite for us. We do not have to count each piece nor we can. But is it actually infinite or we just imagine it to be? Did you ever saw an infinite number? How do you know it exists? Well, it doesn`t exist in any other way than mere speculation, based on the previous statistic pattern, expressed by the symbol “horizontal eight”. It exists only as a never reached potential. We are always step behind, one minute late, if we chase it (destiny). Instead of chasing It – embrace It. Once you embrace It you do not have to follow It because It leads you. It is in the nature of the things to obey the cosmic laws. Like train on the tracks. If you turn – you fall. If you drive straight - you reach the station safe.

But Universe does not have to be limitless to be infinite for us. It is enough to be of unreachable margine. It is enough to look into the dark well without jumping. Undefined is as good as infinite for us humans. The only thing that needs no prior cause is Nothing. Nothing that has no boundaries. How can you determine the borders of Nothing? Hence, it immediately has infinite volume. Hence, it immediately has property and value. That is why I say: Unseen roots of no prior cause.

Neutronska zvijezda - ugrubo sam izračunao da čajna žlica puna neutronske zvijezde, hipotetski, teži kao Mjesec. Postoje pulsari i magnetari. Pulsari periodično pojačavaju intenzitet emisije, a magnetari zbog rotacije imaju magnetna polja oko sebe. Chandrasekhar je izračunao limit od 1.4 sunčeve mase potreban da zvijezda, nakon što je potrošila svoje gorivo, postane neutronska.

Crne rupe - mogu imati masu od 2-3 Sunca pa do 100 milijardi Sunčevih masa. Primordijalne vjerojatno i više. Neke se rotiraju pa stvaraju i jako magnetno polje. Tolman-Oppenheimer-Volkoff limit, koji iznosi 3 sunčeve mase, potreban je kako bi se zvijezda urušila i stvorila crnu rupu što je korak dalje od neutronske zvijezde. Neke crne rupe imaju 2-3 mase Sunca pa ovaj TOV limit uzimam sa rezervom. Postoje obične crne rupe, nastale urušavanjem zvijezde, i supermasivne koje se nalaze u središtu svake galaksije, osim u anomaličnim, i djeluju kao sidro koje drži galaksiju na okupu.

Tamna materija - ima je oko 25% u Svemiru za razliku od obične materije koje ima svega 5%. Transparentna, ne može se detektirati u vidljivom elektromagnetnom spektru, ali privlači tj. djeluje gravitacijom. Moja je teorija da su elektroni ili degenerični tj. ne mogu skakati u druga energetska stanja ili prenositi energiju na druge elektrone pa ne reagiraju na foton ili uopće nema elektrona. Može li atom biti bez elektrona? Barem ne aktivnog. Ne znam. Javite mi ako znate. Pretpostavljam da će Webb nešto otkriti sa svojim specifičnim infracrvenim senzorima.

Tamna energija - zaslužna za širenje prostorvremena brzinom većom od brzine svjetlosti u vakuumu (299 792 458 m/s). Da li ćemo njenom eksploatacijom postići warp pogon na način da zaobiđemo Einsteinov zakon o najvećoj mogućoj brzini u Univerzumu, c, tako da manipuliramo tkivom Svemira umjesto da putujemo njime? I da li je tamna energija zapravo bljesak, čisto gama zračenje, nastao anihilacijom 70% materije i anti-materije u početnim stadijima realizacije, možda čak tijekom inflacije ili odmah nakon nje?

Da li je intergalaktički vakuum, takozvana zero point energija, remnant spomenute anihilacije a tamna materija međustanje do regularne tvari?

Znate li što pijete kad pijete običnu čašu vode, H20? Pijete element koji je stvoren u samom početku The Big Banga: Vodik, H, uz Helij (He) i Litij (Li). Ohoho, kako je Helij zanimljiv element. Leitnerov filmić iz 1963. o tranziciji Helija u supertekućinu pogledao sam najmanje 20 puta. Nakon Lambda točke, na -271 stupanj Celzija, prelazi u kvantno stanje: istovremeno ima i nema viskoznost što su pokazali eksperimenti sa poroznošću i prijenosom kinetičke energije. I je i nije simultano. Tko bi rekao?

Nakon toga, slijedeća 22 elementa stvorena su u jezgrama zvijezda. Ali ni ta silna, nama nezamisliva energija, to grotlo kipuće plazme, nije bila dovoljna da stvori elemente teže od željeza, Fe. Za tu svrhu zvijezde su morale eksplodirati kao Supernove, stvarajući gravitacijske valove i dokazujući jednu od Einsteinovih teoretskih predikcija. Nevjerojatno je pametan bio Albert Einstein. Zasigurno jedan od najvećih znanstvenih umova svih vremena. No, čvrstog sam mišljenja da su neki njegovi zaključci krivo protumačeni što sam otvoren raspraviti sa akademskom zajednicom. Uostalom, i drugi znanstvenici ističu određene nelogičnosti. Ili dekoncentraciju u kontemplaciji. Pa dajte molim vas, zar da jedan čovjek, koliko god genijalan bio ali ipak samo jedan, otkrije baš sve tajne Svemira u periodu od nekih 20 godina?

Znate li zašto svjetlost prolazi kroz neke materijale a od nekih se odbija ili bude apsorbirana? Zbog interakcije fotona i elektrona tj. podudarnosti u frekvencijama - kada foton prolazi sa većom ili manjom refrakcijom. Ako se reflektira onda se frekvencija ne podudara. A ako su frekvencije u određenoj relaciji, interferiraju, tada dolazi do apsorpcije energije i transformacije u toplinsku ili kemijsku. Kombiniranim formulama E = m c2 (Einstein) i E = h v (Planck) spoznajemo da sve ima svoju frekvenciju, čak i masa.

Osim zakona termodinamike i Newtonovih zakona o gibanju tijela, za razumijevanje Svemira neophodno je znati i Einsteinove zakone relativnosti:

Einsteinova teorija relativnosti:

specijalna 1905.:
1) zakoni fizike su isti za sve inertne promatrače.
2) brzina svjetlosti u vakuumu je ista za sve promatrače neovisno o brzini njihova gibanja ili brzini gibanja izvora svjetlosti.
Satovi u pokretu kucaju sporije u odnosu na promatračev statični.
Svjetlost se "skraćuje" u smjeru gibanja objekta.
Brzina svjetlosti u vakuumu je najveća moguća brzina. Gravitacijski valovi mogu putovati najbrže toliko.
E = m c2

generalna 1907. - 1915.:
Prostorvrijeme je zakrivljeno.
Orbite Merkura i binarnih pulsara razlikuju se od onih koje je predložio Newton.
Zrake svjetlosti se zakrivljuju prolazeći kraj izvora gravitacije a satovi kucaju sporije.
Rotirajući objekti povlače za sobom prostorvrijeme.
Svemir se širi a najudaljeniji dijelovi se šire brže od brzine svjetlosti.
Einsteinove jednadžbe polja.

There is an evidential order in the Universe: everything acts according to its fundamental role and is governed by the standard principles. Nothing happens without the prior cause and the consequence is always predetermined by the deciding factors involved in the equation. The answer is known before the question has been asked. Rationality and scepticism are the building blocks of the scientific development. Intelligence and logic are the main characterics of the Universe and its Creator whoever or whatever it may be. There were is an order, certainly, there is a law. How else do you balance between different? And if there is a law someone had to create it.

Do not fall in the trap of thinking that Universe needed the First cause to exist because everything in the Universe has one or more causes of its own. On the smallest scale we must contemplate quantum mechanically: your existence springs from your non-existence and vice versa. Zero equals minus one plus one or 0 = -1 +1 by its nature. By pure logic and nothing else.

Starost Univerzuma je 13.8 milijardi godina a promjer čak 93 milijarde svjetlosnih godina što je posljedica širenja prostorvremena. I to je samo vidljivi dio Kozmosa. Kolika je stvarna veličina - možemo samo nagađati. Neke procjene kažu da je najmanje 250x veći ali nećemo se igrati brojkama.

Biti će zanimljivo vidjeti kada ovaj esej pročitaju za 100,1000 ili više godina koliko će se njihovo shvaćanje Univerzuma razlikovati od ovog iznesenog ovdje.

Za kraj, želim spomenuti par značajnih imena na području kozmologije a to su Stephen Hawking i, od živućih, Andreas Albrecht.