Kožna barijera – zašto nam je važna?
Koža je najveći organ u našem tijelu. Površina joj u odrasle osobe iznosi do 2 m2. Pokriva površinu cijelog tijela i ima više različitih uloga. Neke od najvažnijih su: obrambena, termoregulatorna, ekskretorna, resorpcijska, metabolička i osjetilna. Koža štiti naš organizam od različitih vanjskih utjecaja bilo da je riječ o fizikalnim, kemijskim ili biološkim agensima. Također je važna za održanje homeostaze pa sprečava nekontrolirani gubitak vode, iona i serumskih proteina iz organizma u okolinu.
Građa kože
Koža je građena od dva osnovna sloja:
- površinski sloj ili epidermis,
- dublji sloj dermis ili corium.
Potkožnim masnim tkivom vezana je za podlogu.
Površinski sloj kože – epidermis
Debljina epidermisa je od 0,1 do 0,4 mm. Najdeblji je na dlanovima i tabanima. Sastoji se od nekoliko slojeva stanica. Na površini kože je rožnati sloj (stratum corneum) koji se neprestano prašinasto ljušti. Ispod njega nalazi se nekoliko slojeva i završava s bazalnim slojem (stratum basale) koji sadrži jedan sloj stanica koje se dijele i od kojih nastaju svi ostali slojevi epidermisa. Epidermis nije potpuno nepropustan za tvari koje se nanose izravno na površinu kože. Taj je fenomen bitan za primjenu lokalnih pripravaka u dermatologiji, ali i primjenu transkutanih terapijskih sustava za transdermalni prijenos lijekova.
Epidermodermalna granica (bazalna membrana)
Njezina uloga je potporna, povezuje epidermis uz dermis, čini filtracijsku barijeru za makromolekule, sprečava dehidraciju organizma i gubitak elektrolita, pruža koži, a time i cijelom organizmu zaštitu od prodora mikroorganizama i kemijski štetnih tvari.
Korium (dermis)
Nalazi se ispod epidermisa i sastoji se od stanica vezivnog tkiva te međustanične tvari. U dermisu se nalaze sve bitne strukture kože: adneksa, krvne i limfne žile i osjetna tjelešca.
Potkožno masno tkivo
Smješteno je ispod dermisa te spaja kožu s njezinom podlogom. Sastoji se od vezivnih pregrada između kojih se nalaze režnjevi masnog tkiva. Masno tkivo sadrži krvne žile te može upalno reagirati. Na nekim mjestima kao što su nos, uške, vjeđe, genitalije, nema masnog tkiva.
Kožna barijera
Danas se smatra da je gotovo 90% funkcija kožne barijere na površinskom sloju epidermisa, koji se naziva rožnati sloj (stratum corneum). Izgrađen je od tzv. modela “cigle i žbuke”. “Ciglu” predstavljaju stanice (korneociti) smještene u rožnatoj ovojnici načinjenoj od proteina (ponajprije lorikrina, involukrina i filagrina).
Žbuku čine lipidi koji se nalaze između stanica smještenih u ovojnicama. U sastavu rožnatog sloja kože u prvom redu nalaze se ceramidi, kolesterol i esteri kolesterola, te slobodne masne kiseline.
Priležeći lipidni slojevi odgovorni su za propuštanje vode i razmjenu tvari s vanjskom okolinom. Dakle, najvažnije biokemijske sastavnice kožne barijere čine lipidi i proteini.
Uloga kožne barijere
Osigurava organizmu cjelovitost (integritet) i kontrolira izmjenu tvari s okolinom.
Kožna barijera ima nekoliko važnih obrambenih uloga:
- zaštita od čimbenika iz okoliša (fizikalnih, kemijskih, bioloških)
- antimikrobna zaštita
- regulira prijenos vode i izmjenu tvari s okolinom (ekskrecija, sekrecija, resorpcija)
- zaštita od oksidativnog stresa.
Regulatorni mehanizmi važni za održavanje homeostaze kožne barijere
A. Vlaženje (hidratacija) rožnatog sloja kože
Voda je ključna za fiziološke procese u organizmu. Nekontrolirani izlazak vode iz organizma uglavnom ovisi o cjelovitosti rožnatog sloja epidermisa. U stanjima smanjenog vlaženja rožnatog sloja nastaje poremećaj u deskvamaciji (ljuštenju kože), koji se vidi u bolestima poput atopijskog dermatitisa i vulgarne ihtioze. Isto tako, u suhom okolišu dolazi do oslobađanja proupalnih medijatora poput interleukina-1, koji se nalazi u rožnatom sloju kože. Time se može objasniti i pogoršanje nekih upalnih kožnih bolesti u suhom okolišu, što se obično događa u zimskim mjesecima.
B. Gradijent iona kalcija u epidermisu
Poremećaj gradijenta iona kalcija ima kliničku važnost. Tako se kod psorijaze može primijetiti poremećaj u gradijentu kalcijevih iona istodobno s oštećenom funkcijom kožne barijere.
C. Kiselost površine kože kao regulatorni mehanizam
Kiseli pH na površini kože je važan za obrambenu ulogu epidermalne barijere i održanje njezine cjelovitosti. Uloga pH je potvrđena normalizacijom procesa obnavljanja barijere, poslije zakiseljavanja okoliša. Klinička važnost dokazana je u patogenetskom circulus viciosusu u pelenskom osipu. Naime, nedovoljna kiselost rožnatog sloja u dojenčadi i male djece u alkalnoj sredini (iz amonijevih soli prisutnih u urinu) aktivira enzime prisutne u fecesu (tripsin, lipaza) i dovodi do daljnjeg oštećenja i iritacije kožne barijere. Visoka vrijednost pH kože pogoduje razvoju patogenih mikroorganizama na površini kože ponajprije Staphylococcus aureusa i Candidae albicans.
Dermatološke bolesti i stanja povezana s oštećenjem kožne barijere
Filagrin je važan za održavanje vlažnosti kože. Mutacije u genu za filagrin povezane su s oštećenjem kožne barijere u ichtyosis vulgaris i atopijskom dermatitisu.
Bolesnici s mutacijama u genu za lorikrin klinički imaju sliku Vohwinkel sindroma, koji je obilježen kontrakturama prstiju, keratodermijom, blagom do umjerenom ihtiozom i oštećenom funkcijom kožne barijere.
Atopijski dermatitis
- Kronična upalna recidivirajuća kožna bolest koja se manifestira u ranoj dječjoj dobi. Prevalencija je danas u rasponu od 10 do 15% u većini zemalja u svijetu, s tendencijom porasta incidencije.
- Danas se zna da je atopijski dermatitis multifaktorijalno uzrokovana bolest u čijem nastanku je važno više genetskih i čimbenika iz okoliša.
U patofiziologiji su važna sljedeća obilježja:
- Imunološko skretanje ka Th2 odgovoru (pomoćnički T limfociti tipa 2, engl. T helper) u početnoj fazi bolesti s povećanim stvaranjem IgE-a
- Oštećena kožna barijera (suha koža) zbog poremećenog metabolizma lipida i/ili stvaranja abnormalnih strukturnih proteina u epidermisu (mutacije filagrina, nedostatak inhibitora proteaze)
- Kolonizacija kože patogenim mikroorganizmima (Staphylococcus aureus i Candida albicans)
- Psihosomatski utjecaj.
U liječenju te bolesti također je važna primjena emolijensa, ali i lokalnih pripravaka poput kortikosteroida i imunomodulatora. Čini se da lokalni kortikosteroidi osim do sada poznatih učinaka imaju i učinak na interleukin 1, koji se pojačano izlučuje u vrijeme pogoršanja bolesti.
Ihtioze (ne-bulozne)
Predstavljaju skupinu nasljednih poremećaja u orožnjavanju kože. U nastanku bolesti važnu ulogu imaju abnormalni strukturni proteini (keratini, filagrin, lorikrin), kao i nedostatak enzima i transportnih proteina važnih za metabolizam lipida u epidermisu (kolesterol sulfataza, lipooksigenaza, itd). Kao rezultat takvog poremećaja nastaje oštećenje u homeostazi rožnatog sloja (kožne barijere) te upala i hiperplazija epidermisa. Klinička obilježja su: suha, gruba, ljuskava i hiperkeratotična koža. Promjene se pogoršavaju u hladnoj, suhoj klimi, a poboljšavaju u vlažnom okolišu.
Najvažniji način liječenja u takvim stanjima je simptomatsko liječenje koje se temelji na upotrebi lokalnih emolijensa, keratolitičkih sredstava, a u težim slučajevima peroralnom primjenom lijekova iz skupine retinoida. Svrha liječenja je uklanjanje ljusaka, obnova funkcije kožne barijere, smanjenje transepidermalnog gubitka vode, smanjenje suhoće kože, kao i smanjenje simptoma poboljšanjem vlaženja kože i keratolizom.
Kako je kod ihtioze potrebno doživotno liječenje, terapija treba biti sigurna i dobro podnošljiva.
Eczema craquelê
Jedan je od oblika suhe kože (asteatotskog dermatitisa). Suha kože može nastati na više načina. O suhoj koži (xerosis cutis) govorimo u slučaju difuzne suhoće kože s blagim, finim ljuskanjem, ali bez eritema (crvenila kože).
Kada su promjene lokalizirane i sa znacima upale, tada govorimo o minimalnom obliku kroničnog iritativnog dermatitisa koji se često naziva različitim imenima:
- asteatotski dermatitis – pojava lokalizirane suhe kože na lokaliziranim dijelovima kože, najčešće na licu i distalnim dijelovima ekstremiteta. Obično je izražen eritem i ljuskanje kože.
- eczema craquelê – prisutne su veće ljuske koje su odvojene dubokim fisurama, poput pukotina na porculanu.
- eczema cannelê – lokalizirane lezije suhe kože ograđene pukotinama.
Svi ti oblici suhe kože karakterizirani su suhoćom. Obično nastaju u jesen s početkom sezone centralnog grijanja, kada opada vlažnost u zraku.
Psoriasis vulgaris
Šire se može smatrati jednim dijelom posljedicom oštećenja kožne barijere. No riječ je o vrlo složenoj bolesti koja je, poput atopijskog dermatitisa, multifaktorijalno uvjetovana.
Melasma i oštećenje kožne barijere
Melasma je česti stečeni hiperpigmentacijski poremećaj karakteriziran svijetlo do tamnosmeđim “flekama” na licu koji nastaje zbog odlaganja pigmenta melanina u epidermisu. Novija istraživanja govore u prilog tome da je kod oštećene kože zapravo riječ o promijenjenoj funkciji kožne barijere.
Što učiniti kod oštećenja kožne barijere?
Kao što je vidljivo iz teksta, više je mogućih načina koji mogu dovesti do oštećenja kožne barijere. Uzroci oštećenja mogu biti nasljedne ili stečene bolesti i stanja.
No bez obzira na uzroke nastanka, u liječenju je u svih oblika prije svega važna pojačana njega i hidratacija kože, što se postiže skraćenim vremenom boravka u vodi niže temperature, korištenjem sindeta umjesto sapuna, kao i promptnim zamašćivanjem kože poslije pranja. Za te potrebe redovito treba upotrebljavati emolijense i druge neutralne pripravke za njegu kože. Ako je prisutna jača upalna reakcija, tada treba kratkotrajno upotrijebiti neki od lokalnih pripravaka ovisno o stanju kože (kortikosteroide, retinoide, keratolitike).
Tagovi:
