Što su krioglobulini

Krioglobulini proteini u krvi koji se agregiraju na niskim temperaturama

Krioglobulini su proteini prisutni u krvi koji se mogu agregirati na niskim temperaturama. To znači da se mogu nakupiti i stvoriti agregate kada se krv ohladi na temperaturu nižu od tjelesne temperature. Krioglobulini su često povezani s autoimunim i malignim bolestima. Postoji nekoliko vrsta krioglobulina, ovisno o sastavu proteina. Najčešći su IgM i IgG tipovi krioglobulina, ali postoje i drugi tipovi kao što su IgA i kompleksni oblici krioglobulina koji sadrže više vrsta proteina. Ovi proteini mogu uzrokovati probleme u tijelu jer se mogu nakupljati u krvnim žilama i uzrokovati upale i oštećenja tkiva. Najčešće se javljaju kod osoba s kroničnim hepatitisom C, ali mogu biti povezani i s drugim autoimunim bolestima, infekcijama i malignim bolestima. Mogu biti važni u ljudskom zdravlju jer su povezani s određenim zdravstvenim stanjima i mogu ukazivati na ozbiljne probleme u tijelu. Njihova prisutnost u krvi može se povezati s autoimunim i malignim bolestima, kao i s infekcijama. Također se mogu povezati s drugim autoimunim bolestima, kao što su sistemski eritematozni lupus, Sjogrenov sindrom, reumatoidni artritis i vaskulitis. Pored toga, se mogu koristiti kao markeri za praćenje napredovanja bolesti i učinkovitosti liječenja. Osim toga, istraživanja su pokazala da se mogu koristiti kao ciljani terapeutski agensi u određenim vrstama raka.

Kako se krioglobulini u krvi mogu izmjeriti

Krioglobulini se obično mjere krvnim testovima koji se nazivaju krioglobulinemijski testovi. Postoje tri vrste krioglobulina (tip I, II i III), a testovi obično mjere ukupnu količinu krioglobulina prisutnu u krvi. Prije uzimanja krvi, pacijentu se obično savjetuje da bude toplije odjeven i da ne izlaže ruke hladnoći, jer to može izazvati stvaranje krioglobulina u uzorku krvi. Nakon uzimanja uzorka krvi, krioglobulini se izdvajaju iz seruma ili plazme i mjere se pomoću različitih tehnika. Kod nekih pacijenata, osobito onih s visokim razinama krioglobulina, postoji rizik od stvaranja krioglobulina u uzorku krvi tijekom transporta ili skladištenja, što može dovesti do netočnih rezultata testova. Stoga se preporučuje brza obrada i transport uzorka na hladnom, kako bi se smanjio rizik od stvaranja krioglobulina. Važno je napomenuti da se interpretacija rezultata testa treba provesti u kontekstu drugih kliničkih i laboratorijskih podataka, jer se povišene razine krioglobulina mogu pojaviti i kod drugih stanja, kao što su reumatoidni artritis, Sjogrenov sindrom i ciroza jetre.

Krioglobulinemijski test, test kojim se otkrivaju krioglobulini u krvi

Krioglobulinemijski test nije rutinski test koji se provodi u svim laboratorijima, već se obično naručuje kao specijalni test kada se sumnja na prisutnost krioglobulina u krvi. To znači da krioglobulinemijski test nije česta pretraga krvi, ali se može propisati kada je to potrebno za dijagnosticiranje ili praćenje određenih zdravstvenih stanja. Ovi proteini u krvi se obično traže kod pacijenata s kroničnim virusnim hepatitisom C, autoimunim bolestima i vaskulitisom, kao i kod pacijenata koji imaju simptome kao što su bolovi u zglobovima, osip na koži, neuropatija i nefropatija. Ako postoji sumnja na prisutnost krioglobulina u krvi, liječnik će obično propisati krioglobulinemijski test, koji može pomoći u dijagnosticiranju i praćenju određenih zdravstvenih stanja.

Ponekad se nazivaju hladnim aglutinini ili imunoglobulini koji talože pri hladnoći. Ovi nazivi opisuju svojstva krioglobulina: da se agregiraju ili talože kada se izlože hladnoći. Međutim, važno je napomenuti da svi ne reagiraju na hladnoću, iako su ti simptomi česti kod tipova II i III. Postoje tri glavna tipa krioglobulina, koja se razlikuju po svojoj strukturi i svojstvima: tip I, tip II i tip III krioglobulini. Ukratko, krioglobulini mogu biti važni u dijagnostici i praćenju određenih bolesti, a također mogu biti ciljani za liječenje u nekim slučajevima.