Kućni ljubimci nisu igračke
Ljudi su od rođenja usmjereni prema životinjama – igračke su u obliku životinja, ukrasni motivi na odjeći, obući, priboru za jelo, zidnim oblogama, rasvjetnim tijelima, na hrani itd. Priče za djecu, filmovi, crtani filmovi, knjige, slikovnice kao glavne likove imaju životinje. Prve igračke su u obliku mede, mace, psića, slonića, zeke, kornjače, ptica, dinosaura. Sve je prepuno životinja ili je u obliku životinja.
Iz tih nerealno idiličnih prikaza razvija se potreba za posjedovanjem žive životinje, koja se pokazuje od simpatije preko ljubavi do opsesije. Rezultat svega toga su životinje za društvo kao zakonski formulirana kategorija ili kućni ljubimci, kako ih uobičajeno nazivamo.
Više je razloga za ne imati nego za imati kućnog ljubimca
Činjenica je da neki psi mijenjaju ćud s vremenom, da napadaju vlasnike, napadaju druge ljude, iako rijetko zbog zdravstvenih razloga, a češće zbog nepravilnog postupanja sa životinjom. Sva štenad grize sve do čega dođe, namještaj, odjeću, obuću kao i električne instalacije ako su im dostupne. Stvaraju buku lajanjem.
Istina koje je malo tko svjestan kada nabavlja psa je da zdrav pas košta minimalno 100 eura mjesečno (hrana, obvezna cijepljenja, zaštita od nametnika, higijena, igračke). Razboli li se ili ozlijedi, to je i trošak znatno veći.
Mačke su također trošak. One trebaju hranu, pijesak, sredstva za higijenu, cijepljenja, a ozljede su češće borave li i izvan kuće. Mačke također grebu, grizu, uništavaju stvari u kući.
Ostali ljubimci koji uglavnom žive u kavezima, akvarijima, terarijima, poput kunića, hrčka, zamorca, ptica, ribica, gmazova, također traže odgovarajuću prehranu, higijenu, njegu i pozornost. Nađu li se izvan svog prostora mogu prouzročiti štetu ili se ozlijediti.
Za sve je životinje zajedničko da mogu prenijeti bolesti na čovjeka i ozbiljno mu ugroziti zdravlje, te stoga ne bi smjele dijeliti ležaj s ljudima. Životinje mogu ozbiljno ozlijediti čovjeka, ugroziti mu imovinu (npr. oštetiti instalacije), mogu sebe ozlijediti ako su im dostupni predmeti koje mogu progutati, na koje se mogu porezati ili na drugi način ozlijediti, te se mogu razboljeti zbog neodgovarajuće prehrane, njege, zdravstvene skrbi, neprikladnog smještaja.
Treba znati i kamo s ljubimcem dok smo odsutni, primjerice dok smo na ljetovanju.
Životinje se linjaju, gube perje, prljaju, smrde. Sve to mijenja životne uvjete vlasnika.
Svijest o životnom vijeku životinja i vrsti svojstvenom ponašanju
Ptice žive i do 30 godina, kunić do 13 godina, činčila do 20 godina, hrčak samo 2 godine, a pas i mačka do 20 godina.
Psi, ako nisu kastrirani bježe, kujice ostaju skotne, privlače mužjake. Kamo s mladunčadi? Kastriramo li svoga psa, moramo biti svjesni da se neko vrijeme koje odredi veterinar moraju držati u posebnim uvjetima. I neće se udebljati nakon kastracije, ako ih normalno hranimo.
Psi su vukovi, vukovi žive u čoporu i jedan je vođa čopora. Psu je obitelj u kojoj živi čopor i on pokušava dominirati te postati vođa čopora ili barem zauzeti što viši položaj. Osvaja teritorij koji je samo vlasnikov, odbija poslušnost ako je vlasnik neodlučan. Uvijek je u početku simpatično kad pas skoči na fotelju, jede sa stola, spava u krevetu, no ne spriječi li se to odmah, tome nema kraja. Naprotiv, kad ga poslije pokušate otjerati, ljuti se, reži i grize. Za to ponašanje nije kriva životinja već neuki vlasnik koji ne zna obuzdati pokušaj psa da postane vođa čopora.
Mačke također zauzimaju mjesta koja nisu za njih predviđena. Mačke grebu i nenamjerno i namjerno, a svaka njihova ogrebotina je potencijalna opasnost za zdravlje ljudi. Kao i ugriz. I ostale životinje od miša i hrčka pa na dalje također grizu, pa i ptice.
Što su kućni ljubimci?
U mnoštvu oglasa i reklama koje pozivaju i potiču na udomljavanje pasa i mačaka ključne riječi su veselje i pomoć. Pomozite i dobit ćete veselje. Empatija je pogrešan motiv za odluku o stjecanju kućnog ljubimca. Veselje je kratkotrajno i povremeno. Zato bi trebao postojati novac koji bi se usmjerio na edukaciju vlasnika i budućih vlasnika životinja, što bi smanjilo broj napuštenih životinja.
Kućni ljubimac je i veselje, ali je prije svega odgovornost, briga, obveza, trošak, ali i muka, gnjavaža, tuga, patnja, ljutnja i očaj. Veselje je rijetkima trajno, većinom je kratkotrajno i povremeno. Trajan je jedino trošak, a kada ljubimac ne zadovolji naša očekivanja postaje problem. Kada ljubimac učini štetu, ozlijedi nekoga, razboli se, ozlijedi se, ne ponaša se kako mi želimo, oduzima nam vrijeme koje nemamo, postaje trošak kojeg nismo bili svjesni, traži više nego što smo očekivali.
Zbog neznanja o potrebama životinja, odgovornosti vlasnika prema životinji i prema drugima koji su u dodiru s njegovom životinjom, o troškovima, obvezama i opasnostima koje donosi životinja, ljudi olako nabavljaju kućnog ljubimca očekujući samo veselje. Posljedica toga je zanemarivanje životinja i njihova patnja te nezadovoljstvo vlasnika.
Odluka o prihvaćanju novog člana obitelji, kućnog ljubimca, treba biti donesena pristankom svih članova obitelji i to tek nakon što su svi postali svjesni svega spomenutoga. Posebno treba paziti na uvjete i mogućnosti za držanje kućnog ljubimca i vremena koje članovi obitelji moraju moći odvojiti kada je to potrebno ljubimcu, a ne kada odgovara njima.
Životinja nikada ne smije biti poklon iznenađenja!
Akvarijske ribice, mačka, pas ili konj nisu jednako zahtjevni, ali traže jednaku odgovornost i proporcionalno zahtjevnosti – vrijeme. Životinje su živa bića i imaju svoja prava i potrebe koja im se zbog neznanja ili pomodarstva ne smiju uskratiti.
Vlasnici imaju obveze. Tko ih nije spreman prihvatiti i odreći se dijela svoje komocije, ne smije imati kućnog ljubimca. Tako će biti puno sretniji i on i nesuđeni mu ljubimac.
Cjeloživotno učenje o životinjama
Od najranije dobi djeteta, uz priče i filmove, roditelji, vrtić, škola trebali bi podučavati djecu o životinjama kao bićima koja imaju osjećaje i potrebe, koja osjećaju bol, strah, glad i žeđ te da to nisu igračke koje se kada dosade pospreme u ormar.
Nikada nije bilo lakše postati vlasnikom kućnog ljubimca: kupnjom (legalnom ili ilegalnom), udomljavanjem, uzimanjem iz prirode.
Uz prateću industriju koja proizvodi hranu, opremu, igračke, lijekove, dodatke hrani i sve druge potrepštine za kućne ljubimce razvila se i svijest, a time i prateće zakonodavstvo kojemu je cilj štititi životinje za društvo i regulirati odnose i ponašanje vlasnika prema životinjama.
“Životinje za društvo ne smiju se prodavati maloljetnim osobama”, kaže zakon.
Kupimo li djetetu igračku, dobijemo upute koje štite proizvođača od odgovornosti: “sitni dijelovi koji se mogu progutati ili udahnuti nisu za djecu mlađu od 3 godine do 15 godina”. Dobijemo i upute za upotrebu, uče nas da baterije treba izvaditi kada se igračka ne koristi da ne iscure, da nas može ozlijediti nešto što se kreće, itd.
Uz druge proizvode su cijele knjige s uputama, veći dio uputa su upozorenja na moguće posljedice nepravilnog korištenja proizvoda, sve radi zaštite kupca i proizvođača od posljedica korištenja ili posjedovanja proizvoda.
Nabavimo li kućnog ljubimca – nema uputa. Ako ih ima, to su samo minimalna upozorenja i preporuke vezane za hranu i opremu, premalo za zaštitu životinje i vlasnika.
Mnoštvo knjiga je tiskano o kućnim ljubimcima, internet je prepun savjeta, a sve u duhu koji potiče na posjedovanje kućnih ljubimaca. Umjesto uputa s realnim popisom obveza, odgovornosti i opasnosti, vidimo slike djece stare nekoliko mjeseci kako spavaju sa psima, mačkama, papigama, slonovima, kako jedu s njima iz iste zdjelice, kako se ljube i maze, djece koja vode psa u šetnju, spavaju sa zmijama itd.
Šira je tema tko je tu neshvaćen, ali je sigurno da neznanje i neodgovornost nemaju granica.
Zbog neodgovornosti i neznanja dolazi do nekontroliranog razmnožavanja, odbacivanja životinja i posljedično do sve većeg broja udruga koje zbrinjavaju životinje i nude ih na udomljavanje. Sve su te životinje zdrave, kastrirane, cijepljene, umiljate i dobroćudne?! Neki daju i hranu udomiteljima, ali nitko ne daje upozorenja što ga osim veselja čeka udomi li kakvu životinju.
