Ljekovita svojstva zlatnožutih cvjetova divizme

Ljekovita svojstva zlatnožutih cvjetova divizme

Susret s divizmom

Uzvišene i ponosne ljepotice zlatnožutih cvjetova koje mirišu poput meda – opis je to koji dočarava susret s divizma­ma. Danas je poznato oko 250 vrsta divizmi, od kojih su farmaceutski važne samo tri: Verbascum thapsus L. (sitno­cvjetna divizma), V. densiflorum Bertol. (velecvjetna divizma) i V. phlomoides L. (pustenasta divizma). Široko su rasprostranjene u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, samoniklo rastu i na području Male Azije i Sjeverne Afrike, a uzgojem su proširene i u Ameriku. Na njih ćemo naići hodajući po suhim i kamenitim mjestima, šumskim čistinama, uz potoke i rijeke te uz zidove i putove. Prepoznat ćemo ih po velikim, baršunastim, jajastim ili lancetastim sjedećim listovima te uspravnoj i čvrstoj stabljici koja može narasti do dva metra.

Riječ je o dvogodišnjim biljkama koje u prvoj godini razvijaju samo prizemnu rozetu listova, a stabljika s cvjetovima pojavljuje se tek sljedeće godine. Tijekom ljetnih mjeseci divizma plijeni pozornost svojim velikim žutim cvjetovima, koji su gusto raspoređeni, pojedinačno ili u čupercima, tako da prema vrhu stabljike oblikuju grozdast cvat. Cijela biljka je gusto prekrivena dlakama. Upravo je po tom svojstvu rod dobio latinski naziv samog roda Verbascum koji se povezuje s latinskom riječi barbascum (bradat, obrastao dlakama). Zbog vrlo upadljivog izgleda, divizma je u narodu poznata pod mnogim imenima, poput kraljevsko srce, lepuh, lepušac, kraljevska­ svića, žutocviet, sviećnjak.

Ljekovite tvari u zlatnom ruhu

Iako su se tijekom povijesti u liječenju koristili svi dijelovi divizme, danas se u suvremenoj fitoterapiji uglavnom primjenjuju posebice listovi, stabljika i cvjetovi, u europskoj­ se fitoterapiji danas uglavnom koriste samo cvjetovi. Ljekarničku drogu Verbasci flos čine osušeni cvjetovi divizme­ bez čaške (vjenčić i prašnici). Droga farmakopejske kakvoće ne smije sadržavati više od 5 posto smeđih latica i 2 posto dijelova čaške. Budući da su vrlo osjetljivi, cvjetove je potrebno oprezno sabirati i skladištiti kako bi se očuvala njihova zlatnožuta boja, a time i nepromijenjen fitokemijski sastav. Sabiru se u punoj cvatnji, ručno i po sunčanom vremenu te odmah suše kako bi se spriječio nepoželjan utjecaj vlage i smeđenje latica. Čuvaju se u dobro zatvorenim posudama zaštićeni od vlage i svjetlosti. Droga farmaceutske kakvoće ne smije sadržavati više od 5 posto smeđih latica i 2 posto dijelova čaške.

Divizmini cvjetovi odlikuju se bogatstvom kemijski vrlo različitih spojeva koji zajedno doprinose ljekovitom djelovanju. Najzastupljeniji su sluzni polisaharidi (od 2 do 3 posto). U podjednakim udjelima (do 0,6 posto) sadržani su iridoidni glikozidi (aukubin i katalpol s derivatima), flavonoidi (apigenin, luteolin, kvercetin i njihovi glikozidi) te feniletanoidni glikozid verbaskozid. U drogi su također prisutni triterpenski saponini (verbaskosaponini i tapsu­ini), zatim fenolne kiseline, fitosteroli, invertni šećer i masno ulje. Važno je istaknuti da se sadržaj i sastav pojedinih ljekovitih tvari može dosta razlikovati ovisno o biljnoj vrsti i uvjetima u kojima raste.

Tradicionalna primjena i znanstveni dokazi o djelovanju

Ljekovitost divizme poznata je još od doba antike, pa ju je tako Dioskorid upotrebljavao u liječenju bolesti di­šnih puteva, upale očiju, rana, grčeva, zatvora i ugriza ­škorpiona. U srednjovjekovnim knjigama divizma je opisana kao tradicionalni lijek protiv kašlja, groznice, plu­ćnih, srčanih i kožnih bolesti. Spominje se također i njezina vanjska primjena kod uhobolje i hemoroida u obliku macerata u maslinovu ulju. Zanimljivo je da su se divizmi tijekom povijesti, osim ljekovitih, pripisivala i mistična svojstva. Vjerovalo se da biljka štiti od vradžbina i zlih duhova, a korištena je i kao svijeća tijekom pogreba i religijskih obreda.

Upotreba divizminih cvjetova u suvremenoj fitoterapiji zasniva se na njihovoj dugotrajnoj primjeni u liječenju te rezultatima nekliničkih istraživanja. Znanstveno je dokazano da droga posjeduje antiviralna i antibakterijska svojstva. Blagotvorno djelovanje na sluznicu dišnog sustava pripisuje se bogatom sadržaju sluzi, saponini pomažu kod iskašljavanja, dok iridoidi i fenolne sastavnice smanjuju upalu. Obilje strukturno različitih bioaktivnih spojeva i širok spektar njihovih farmakoloških djelovanja upućuju na ljekoviti potencijal divizminih cvjetova i mogućnost primjene kod različitih bolesti, ali se ujedno ističe i potreba za dobro osmišljenim kliničkim studijama koje bi znanstveno utemeljile njezinu suvremenu primjenu. Europska agencija za lijekove danas preporučuje pripravke divizme za ublažavanje simptoma grlobolje povezane sa suhim kašljem i prehladom.

Divizmini cvjetovi smatraju se sigurnima za primjenu u odraslih osoba. Nuspojave nisu zabilježene, interakcije s lijekovima nisu poznate, a primjena je kontraindicirana jedino u slučaju alergije na ove biljke. Zbog nedostatnih podataka, pripravci s divizmom ne preporučuju se djeci, trudnicama i dojiljama.

Način primjene i doziranje

Na europskom tržištu nalazimo biljnu drogu Verbasci flos i različite kombinirane fitopripravke s divizmom koji dolaze u obliku čajnih mješavina, sirupa, oralnih otopina i tableta. Preporučena dnevna doza iznosi od 3 do 4 g biljne droge, odnosno odgovarajuća doza gotovog ljekovitog pripravka. Najjednostavniji način primjene je u obliku infuza koji se priprema tako da se od 1,5 do 2 g
(3 ili 4 čajne žlice) fino usitnjenih suhih cvjetova prelije sa 150 mL kipuće vode te se nakon 10 do 15 minuta procijedi. Pripravak se može uzimati od 3 do 4 puta dnevno. Ako unutar tjedan dana primjene ne dođe do poboljšanja ili nestanka simptoma bolesti, potrebno je potražiti savjet liječnika.


Tagovi: