Ljubavni jadi na četiri noge – kako pomoći psima i mačkama

Koliko vam se puta dogodilo da ste se zaljubili i samim tim izgubili pamet, postali nemirni ili pak tužni i melankolični? Isto to proživljavaju i naši četveronožni prijatelji, jedanput, dvaput ili nekoliko puta godišnje, nažalost ne svojom voljom i odabirom, već vođeni nagonom i hormonima.

Psi postaju spolno zreli ulaskom u pubertet, a to vrijeme varira od šest pa do 24 mjeseca starosti. U pravilu se smatra da mužjaci postaju spolno zreli sa oko godinu dana, no prvi znakovi adolescencije pojavljuju se znatno prije.

Oni variraju od pojačane zainteresiranosti prema vlastitom spolovilu pa do naskakivanja na različite predmete ili vlasnika. Kod kuja spolna zrelost velikim dijelom ovisi o pasmini te se smatra kako manje pasmine prije sazrijevaju i kod njih je prvo tjeranje ranije – u prosjeku već sa šest mjeseci starosti, dok u većih pasmina pasa ono može prvi put nastupiti tek sa 24 mjeseca starosti. Ne dođe li do prvog tjeranja niti nakon što je kuja napunila 24 mjeseca, bilo bi dobro obratiti se veterinaru kako bi se utvrdio razlog.

U kuja se u pravilu ciklus ponavlja svakih šest mjeseci, no ima i onih u kojih je ciklus nešto dulji ili kraći.
Ono što svaki vlasnik prvo primijeti i što se smatra početkom ciklusa, tj. fazom proestrusa jest početak vaginalnog krvarenja. Ono može biti oskudno ili obilno, ali u pravilu traje od devet do jedanaest dana. U tom razdoblju ženke privlače mužjake mirisom, ali ne dopuštaju parenje jer su u toj fazi ciklusa još nespremne. Po završetku proestrusa slijedi estrus. U toj fazi ciklusa može doći do začeća. Estrus u ženki traje u prosjeku nešto kraće od proestrusa, ali može biti i od četiri pa sve do 24 dana. Ulaskom u estrus ženke postaju druželjubivije, odnosno počinju dopuštati mužjacima da im se udvaraju i pomicanjem repa dopuštaju parenje. U toj fazi ciklusa vaginalno krvarenje se najčešće smanji ili sasvim nestane, a iscjedak postaje oskudniji. Po prestanku estrusa ženka ponovno odbija i tjera mužjake od sebe. Ako je došlo do parenja i ono je uspješno obavljeno, za otprilike dva mjeseca možete očekivati povećanje brojnog stanja u svom domu, a ako do parenja ne dođe, ženke ulaze u takozvanu fazu mirovanja sve do idućeg početka ciklusa.

Za mužjake situacija nije toliko jednostavna.
Naime, nakon što postanu spolno zreli, muški psi će se u pravilu tjerati, odnosno proživljavati ljubavne jade otprilike 360 dana u godini (a to govorim iz iskustva i perspektive vlasnika muškog psa). Oni se doslovce tjeraju svaki put kada osjete miris BILO KOJE ženke u tjeranju, a to u sredinama s velikom populacijom pasa, osobito nesteriliziranih kuja može bit stalno. Mužjaci su ti koji zaista imaju ljubavne jade: od toga da su nemirni, katkad i agresivni, osobito prema drugim mužjacima, pa do toga da su depresivni i potpuno gube tek. Nerijetko su životinje toliko uznemirene da ne spavaju, nego cviljenjem ili lavežom pokušavaju “dozvati” svoju trenutačnu ljubav ili nas nagovoriti da ih malo prošetamo po kvartu. Vani pak nos ne dižu s poda pokušavajući mirisom pronaći družicu.

Također, u tim razdobljima češće i kraće mokre ostavljajući tako svoj potpis, odnosno miris i na što više mjesta ne bi li razoružali ostale udvarače.

Najčešće pitanje koje se postavlja je kako im pomoći?

Ako ste vlasnik kuje i ne želite se svakih šest mjeseci boriti s brojnim udvaračima i živjeti u strahu od neželjenih potomaka, savjet je sterilizacija. Bilo da se uklanjaju samo jajnici ili zbog određenih razloga i jajnici i maternica, poslije operacije prestaje tjeranje i onemogućuje se začeće. Isto tako, ako svoju ženku ne namjeravate pariti (pod tim mislimo redovito, a ne samo jednom), savjet je sterilizacija i to u što ranijoj dobi (čak i neposredno prije prvog tjeranja). Time se brinete i o njezinu zdravlju tako što sprečavate nastanak upale maternice, koja je u ženki hormonski uvjetovana i opasna za život, ali i smanjujete mogućnost pojave nekih drugih bolesti i stanja kao što su tumori mliječnih žlijezda.

Vlasnici muških pasa rjeđe traže savjete, a najčešće to čine kada je pas agresivan ili se od privrženog psa pretvori u bjegunca. Tada se kao rješenje predlaže kastracija. No katkad, ako je riječ o starijem psu, neka od tih stanja prijeđu i u naviku pa se samom operacijom problem ne može potpuno riješiti.

Mužjaci, također zbog hormona, mogu podleći nekim stanjima i bolestima od kojih je najčešća benigno povećanje prostate koje prati krv u urinu, otežano, katkad i bolno mokrenje, kao i defekacija koja može biti otežana, bolna i sa simptomima opstipacije. Dođe li do toga, jedini je izlaz kastracija.

Mnogi se vlasnici ne žele odlučiti na kastraciju ili sterilizaciju svog ljubimca jer misle da će se životinjica udebljati, promijeniti karakter ili jednostavno zato što to nije “humano”. No, dragi vlasnici, jedino što će se u ponašanju promijeniti jest to da će vaš pas biti manje agresivan, ali i manje nesretan. A kad je o debljini riječ, budete li ga pretjerano hranili zanemarujući njegovu tjelesnu aktivnost, zasigurno će se udebljati. Istina je da se neke životinje poslije operacije udebljaju, no to nije pravilo. I to ne nipošto bi smio biti razlog PROTIV same operacije.

Kod maca su ljubavni jadi jačeg intenziteta.
Naime, iako veliki broj vas i dalje tjeranje u mačaka povezuje s mjesecom veljačom (veljačenje), ženke se tjeraju cijelu godinu. Istina je da se mačji ciklus povezuje s količinom svjetlosti i trajanjem njezinoj izloženosti u danu.

Sama ovulacija je uvjetovana koitusom, no katkad se može i spontano dogoditi.

Prvo tjeranje u mačaka u pravilu je oko šestog mjeseca starosti, iako varira od četvrtog do dvanaestog mjeseca starosti. Također se smatra da težina ima veliku ulogu pri pojavi prvog tjeranja pa se mačka ne bi trebala početi tjerati prije nego što dostigne težinu od približno 2,5 kilograma. Isto tako, neke pasmine spolno sazrijevaju prije (orijentalne) od nekih drugih (dugodlake).

Kada počne tjeranje u mačaka, one se glasaju karakteristično i vrlo glasno, dozivajući tako partnere i dajući im na znanje da su spremne. U toj su fazi iznimno mazne i umiljate, uvijaju leđa na karakterističan način držeći rep u zraku i trljaju se o gotovo sve na što naiđu, osobito glavom i vratom. Postaju nemirne i gube tek.

Poslije parenja priča dobiva potpuno novi, nimalo romantičan tijek. Naime, poslije samog čina ženka se valja po podu, pretjerano liže područje stidnice, izgleda dezorijentirano i na kraju postaje iznimno agresivna, posebice prema udvaraču. No, i za njih, budu li strpljivi, vijesti nisu tako loše. Dakle, kako sam estrus u maca traje do 36 sati, one su obično poslije nekoliko sati spremne na novo udvaranje i ponavljanje cijele priče ispočetka. Kako je u mačaka ovulacija izazvana koitusom, u onih kod kojih je došlo do parenja estrus u prosjeku traje nešto dulje nego u mačaka koje se nisu sparile. Ako je parenje bilo uspješno, za otprilike dva mjeseca na svijet će donijeti potomstvo, a ako nije, sve se ponavlja i to vrlo brzo.

Iako macama nije lako, njihovim “macanima” je znatno gore: osim što doslovce mogu izgubiti glavu i kao da nije dovoljno što ih žene premlate, batine će dobiti i od drugih udvarača, konkurenata. Pa tako macani koji nisu kastrirani i borave vani, u prosjeku od jedan do dva puta na mjesec završe kod nas u ambulanti na estetskim zahvatima koji su posljedica nadmetanja.

Uz to, doslovce gube glavu (najčešće pod kotačima) jer u ljubavnom bunilu ne gledaju kuda idu. Ne jedu pa mršave, a mogu biti toliko dosadni i glasni u svom zavođenju (ili patnji) da onima koji ih slušaju niti čepići za uši ne pomažu.

Postoji još jedan problem vezan za macane koji žive u stanu, koji to njima i nije, ali jest, i to veliki, njihovim hraniteljima/vlasnicima, a to je obilježavanje teritorija.

Uz to što mokre doslovce na svaku površinu ne bi li ostavili svoj miris, taj miris je toliko neugodan da je često i isključivi razlog zbog kojeg se vlasnici odlučuju na kastraciju.

Vlasnici mačaka, i to najviše “vanjskih” maca, češće se odlučuju na operaciju, osobito kastraciju, a također i na sterilizaciju, najčešće zbog toga što su mace male tvornice s neprekidnom proizvodnjom mačića. Često se dogodi da već već 10 do 15 dana po po okotu nanovo počnu tjerati pa su već gravidne kada dođu na sterilizaciju.

Kako svijest o spolnosti pasa i mačaka sve više raste, tako se vlasnici sve češće odlučuju na sterilizaciju i kastraciju maca, i to najčešće od njihova četvrtog do šestog mjeseca starosti. Time im, osobito vanjskim macama, doslovce spašavaju život operacijom, i ne samo od potencijalnih trauma i nezgoda već i od mnogih zaraza koje mogu dobiti i prenijeti.

Moji su se mačori poslije kastracije preporodili, a time i ja. Zdravi su, sretni i bezbrižni, bez ljubavnih jada i boli, nesvjesni toga da im što nedostaje.

Zaključak

Operacijom pomažete svom ljubimcu da bude zdraviji i dulje živi, ali nimalo manje važno – da bude sretniji. Jer zbog ljubavi pate i ljubimci, osobito ako je nemoguća, neuzvraćena, neshvaćena ili neodobravana. Da ne spominjemo zdravstvene probleme koji su vrlo izgledni. Svemu tome mi, vlasnici smo tome uzrok, a oni pate – nepotrebno. Razmislite...