Mjerenje ili mijerenje?

Mjerenje ili mijerenje?

U hrvatskom jeziku često se javlja dvojba oko pisanja glasovnih skupina /ije/ i /je/. Pravilo je da se piše /ije/ ako je izgovor sloga dug, kao kod riječi bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Ako je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/, kao kod riječi čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.

Međutim, postoje i iznimke, poput riječi rječnik, koja se piše s glasovnom skupinom /je/, i riječi bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni, koje se također pišu s glasovnom skupinom /je/, iako se mogu izgovarati i dugim i kratkim slogom.Glagolska imenica mjerenje dolazi od imenice mjera, i pravilno se piše s glasovnom skupinom /je/. Isto vrijedi i za druge oblike vezane uz mjerenje, poput glagola mjeriti, mjerač, mjerilo, mjerodavan, mjereći, mjerim, mjeriš i dr.Razlika u pisanju glasovne skupine /ije/ ili /je/ može značiti i razliku u značenju riječi, kao kod primjera slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).U pravilu, mjerenje se odnosi na postupak utvrđivanja količine, veličine ili vrijednosti nečega, kao što je mjerenje temperature ili količine vode u jezeru. Međutim, može se koristiti i u prenesenom značenju, kao u primjeru mjerenje i vaganje sastojaka za kolača.U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagolska imenica mjerenje, mjerenja, mjerenju, mjerenjima… S je piše se i glagol mjeriti, mjerio, mjerila, mjerim, mjerimo, imenica mjera, pridjev mjerljiv. Važno je razlikovati izgovor slogova i pravilno pisati glasovne skupine /ije/ i /je/ kako bi se izbjegle eventualne dvojbe u značenju riječi.