Mogući ili moguči?

Mogući ili moguči?

Ovo pitanje izaziva dvojbe kod mnogih govornika hrvatskog jezika. Naime, razlika između glasova /č/ i /ć/ nije uvijek očita, a neki govornici imaju problema u razlikovanju tih glasova.

Ipak, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati pridjev mogući, koji označava nešto što može postojati ili se može ostvariti.Primjeri upotrebe pridjeva mogući su brojni. Od svih mogućih odabira, često izaberemo najgore. Ponekad se čini da nešto nije moguće, ali se ipak uporno trudimo da to ostvarimo.

U nekim situacijama postoji samo jedan mogući točan odgovor, dok u drugim slučajevima postoji više mogućih rješenja. Mogući odgovori često se skrivaju na dnu papira, a najbolji mogući izum nije uvijek i najuspješniji.Unatoč tome što je pravilno pisati mogući, mnogi govornici hrvatskog jezika često griješe i pišu moguči.

Ova pogreška je česta i može se primijetiti u različitim situacijama. Također, postoje regije gdje je posebno teško usvojiti razlikovanje č i ć zbog lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.U zaključku, važno je razlikovati između pravilnog pisanja pridjeva mogući i pogrešnog pisanja moguči. U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše mogući, a imenica se pravilno piše mogućnost. Korištenje pravilnog pisanja je važno kako bi se izbjegle pogreške u komunikaciji i kako bi se jezik koristio na ispravan način.