Nadporučnik ili natporučnik?

Nadporučnik ili natporučnik?

Nadporučnik ili natporučnik su riječi koje se često koriste u vojnim krugovima, a kojima se označava čin u vojsci. Međutim, mnogi se pitaju kako se točno piše ova riječ. Kako bi se razjasnila ova nedoumica, potrebno je proučiti glasovne promjene u tvorbi ove imenice.Naime, riječ nadporučnik ili natporučnik nastala je od riječi poručnik, koja označava čin u vojsci. Kako bi se označio viši čin od poručnika, dodan je prefiks "nad" ili "nat". Međutim, u tvorbi ove riječi dogodila se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti.Konkretno, kada se zvučni glas "d" našao ispred bezvučnog glasa "p", došlo je do glasovne promjene gdje se zvučni glas "d" pretvorio u bezvučni parnjak "t".

Stoga je ispravno pisati natporučnik, natporučnika, natporučnici, natporučnikom, natporučnica, natporučnički...Ova glasovna promjena nije jedinstvena samo za riječ natporučnik, već se događa i kod drugih riječi koje se tvore na sličan način. Na primjer, riječ "vrt" postaje "vrtić", a riječ "grad" postaje "gradski".U vojnim krugovima, čin nadporučnika ili natporučnika označava viši čin od poručnika, a ispod čina satnika. Ovaj čin obično se dodjeljuje vojnicima koji su se istaknuli u svojim zadacima i pokazali izuzetnu sposobnost i stručnost u vojnom poslu.Ukratko, ispravno je pisati natporučnik, a ne nadporučnik. Ova riječ nastala je od riječi poručnik, a u tvorbi ove imenice dogodila se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti. Natporučnik je čin u vojsci koji označava viši čin od poručnika, a ispod čina satnika.