Ničiji ili nićiji?

Ničiji ili nićiji?

Ovo je pitanje koje često muči govornike hrvatskog jezika, a odgovor je vrlo jednostavan - pravilno se piše ničiji. Ovdje je riječ o zamjenici koja označava nešto što ne pripada nikome, što nema vlasnika. Naglašena je kratkosilaznim naglaskom na prvom slogu.Dvojbe u pisanju između glasova /č/ i /ć/ veoma su česte u hrvatskom jeziku.

Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati ove glasove, dok drugi već od najranijih dana usvajaju razlikovanje. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog lokalnih govora gdje te razlike nisu očite.Primjeri pogrešnog pisanja ovih glasova su kuča umjesto kuća, vruče umjesto vruće, prića umjesto priča i drugi. Stoga je važno obratiti pažnju na pravilno pisanje i usvajanje razlike između glasova /č/ i /ć/.U primjerima koji slijede vidljivo je pravilno korištenje zamjenice ničiji:- Ja nisam vaš i nisam ničiji, nitko me ne posjeduje na ovoj Zemlji. - Ničiji sin nije bio poznat po dobroti kao njegov. - Mislim da je ovo ničiji pas. Nisam ga nikad vidio s nekim u šetnji. - Ničije dijete nije lijepo kao naše – rekla je to s punom sigurnošću majka. - Ničiji dan nije toliko zabavan kao moj koji provedem s troje vesele djece.U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše zamjenica ničiji, ničija, ničije, ničijoj, ničijeg, ničijima, ničijih... Važno je usvojiti razlikovanje između glasova /č/ i /ć/ kako bi se izbjegle česte pogreške u pisanju.