Okp – uzrok, simptomi, liječenje

Što je OKP i zašto nastaje?

OKP ili opsesivno kompulzivni poremećaj se opisuje kao stanje koje je karakteristično po nerazumnim mislima i strahovima koji će osobu tjerati na ponavljanje prisilnog/kompulzivnog ponašanja. Ovo stanje pripada u skupinu anksioznih poremećaja, a ono je karakteristično prema opsesivnim mislima i kompulzivnim radnjama. Ljudi koji pate od navedenog stanja mogu i ne moraju shvaćati svoje postupke, što znači da ponekad ne mogu vidjeti da su određene radnje možda neugodne i ne mogu ih spriječiti.

Opsesije se opisuju kao mentalni događaji koji će se pojaviti kao nametnute misli, osjećaji ili ideje, dok se same kompulzije odnose na ponašanje gdje je nemoguće kontrolirati neku radnju (provjeravanje, brojanje, slaganje). Kada se radi o OKP poremećaju, osoba može patiti ili od opsesija ili od kompulzija, no isto tako može imati obje komponente ovoga poremećaja. Kako nastaju kompulzivne radnje? Navedene radnje često nastaju kao reakcija osobe na svoje opsesivne misli i dolazi do cilja da se smanji anksioznost.

U primjeru, ako osoba ima strah od zaraze i oboljenja, konstantno će prati ruke ili prostor u kojemu boravi - kompulzivna radnja za smanjenje napetosti. Kompulzivne radnje bi trebale smanjiti anksioznost, no kod osoba koje boluju od ovoga poremećaja one mogu dodatno pojačati anksioznost, što dovodi do začaranog kruga. Navedeno stanje je nemoguće liječiti bez pomoći stručnjaka i određenih terapija koje mogu smiriti simptome.

Kako se prepoznaje OKP?

Opsesivno kompulzivni poremećaj uključuje opsesiju i kompulzivno ponašanje. Sami uzroci nastanka navedenog stanja nisu jasni, no smatra se kako ono nastaje radi genetike, poremećaja u neuroprijenosnicima i radi ostalih psihosocijalnih čimbenika. Kako se prepoznaje OKP? Glavno obilježje navedenog stanja su opsesije te kompulzije koje su često kombinirane. Opsesije se odnose na misli, ideje, osjećaje koje osoba ne može ignorirati, a istovremeno čine osjećaj tjeskobe.

Kompulzije su odgovor na opsesije, tjera osobu da napravi nešto kako bi smanjila tjeskobu, no ponekad se tjeskoba povećava. Najčešći oblici opsesije su: Strah od moguće zaraze, patološka sumnja, nametajuće misli, sklonost simetriji. Kompulzije se prepoznaju po: Iracionalnim radnjama kako bi se zadovoljila opsesija. Ove radnje mogu trajati više od sat vremena i mogu narušiti normalno funkcioniranje osobe. Sami simptomi razvijaju se postepeno i oni variraju tijekom vremena. OKP je cjeloživotno stanje i ono je veoma teško.

Većina oboljelih će priznati da njihove opsesije ili kompulzivno ponašanje nema smisla, no ne mogu se oduprijeti ne izvršiti ih. Primjer kompulzivnog ponašanja možemo primijetiti kod osoba koje stalno peru ruke, odjeću, zube, stalno provjeravaju da li je sve ugašeno ili zaključano, broje u određenim obrascima, ponavljaju riječi ili fraze, raspoređuju stvari po veličini ili boji, čuvaju nepotrebne stvari itd. Osobe koje imaju navedeno stanje često se opisuju kao rigidne, tvrdoglave i sklone osuđivanju.

Da li se OKP može liječiti?

Potrebno je naglasiti da osobe često miješaju OKP i perfekcionizam, stoga je potrebno razgovarati s stručnjakom kako bi se uspostavilo od čega zapravo patite. OKP se može liječiti, liječenje se sastoji od uzimanja lijekova i odlaska na psihoterapiju - najbolji rezultati se postižu kombinacijom. Opsesivno kompulzivni poremećaj često će se pojaviti uz drugo psihičko oboljenje, stoga je ponekad uzimati duplu terapiju za oba stanja.

U liječenju se najčešće koriste lijekovi koji dolaze iz skupine antidepresiva jer reduciraju simptome opsesivno kompulzivnog poremećaja. Ako se ne postignu rezultati s antidepresivima, osobi se mogu prepisati antipsihotici. Uz lijekove, poželjno je da osoba pristupi i kognitivno bihevioralnoj terapiji. Na terapiji osoba će se izložiti opsesivnoj situaciji i radit će se na suzdržavanju kompulzivnih radnji. Na ovaj način "trenira" se novi obrazac ponašanja koji će postepeno smanjivati simptome stanja.

Da li se ovaj poremećaj može samostalno tretirati? Ne, potrebna je pomoć stručnjaka - psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta. Svjesnost problema često je veoma dobar znak, jer on znači da je osoba svjesna svojih opsesija i kompulzivnog ponašanja i želi ih se riješiti. Iako se navedeni poremećaj ne može u potpunosti izliječiti, sami simptomi se mogu držati pod kontrolom, što će osobi omogućiti normalan svakodnevni život.