Što je opsesivno kompulzivni poremećaj – simptomi i liječenje

Što je opsesivno kompulzivni poremećaj?

Opsesivno kompulzivni poremećaj je psihički poremećaj u kojemu osoba ima određene strahove i nerazumne misli te zbog njih ima prisilno ponavljajuće ponašanje gdje ponavlja određene pokrete ili radnje. Osobe koje imaju opsesivno kompulzivni poremećaj osjećaju potrebu da ponove neke radnje ili pokrete kako bi smirili svoje misli i stresne osjećaje. Neke osobe koje imaju OKP su svjesni dok neki nisu svjesni da njihove opsesije nisu razumne.

Neki koji pokušavaju zaustaviti njihova se tjeskoba kao i anksioznost samo povećava. Primjerice, neke osobe koje imaju strah od bakterija će često puta prati ruke, čak i do mjere da su im ruke već bolne i ispucale, i zbog tih misli koje se stalno vraćaju osoba ne može prestati ponavljati tu radnju i tako osoba ostane u tom začaranom krugu i razvije OKP. Ako osoba ne ponovi tu radnju, tada se javlja anksioznost, panika nastaje i ne može se smiriti dok ne izvrši tu radnju.

Kako prepoznati opsesivno kompulzivni poremećaj?

Osobe koje imaju opsesivno kompulzivni poremećaj mogu imati simptome opsesije, kompulzije ili oboje. Ovi simptomi mogu ometati sve aspekte života, kao što su posao, škola i osobni odnosi. Opsesije su ponavljane misli, porivi ili mentalne slike koje izazivaju tjeskobu. Uobičajeni simptomi su strah od klica ili kontaminacije, neželjene zabranjene ili tabu misli koje uključuju seks, religiju ili štetu, agresivne misli prema drugima ili sebi i imaju stvari simetrične ili u savršenom redu.

Kompulzije su ponavljajuća ponašanja za kojima osoba koje imaju opsesivno kompulzivni poremećaj osjeća potrebu kao odgovor na opsesivnu misao. Uobičajene kompulzije uključuju pretjerano čišćenje i/ili pranje ruku, naručivanje i slaganje stvari na poseban, precizan način, uzastopna provjera stvari, kao što je provjera jesu li vrata zaključana ili je pećnica isključena i kompulzivno brojanje.

Nisu svi rituali ili navike prisile. Svatko ponekad provjerava stvari. Ali osoba s OKP općenito ne može kontrolirati svoje misli ili ponašanja, čak i kada se te misli ili ponašanja prepoznaju kao pretjerana, provodi najmanje 1 sat dnevno na ove misli ili ponašanja, ne uživa u izvođenju ponašanja ili rituala, ali može osjetiti kratko olakšanje od tjeskobe koju misli izazivaju i doživljava značajne probleme u svakodnevnom životu zbog ovih misli ili ponašanja.
Neke osobe s OKP-om također imaju poremećaj tikova. Motorički tikovi su iznenadni, kratki pokreti koji se ponavljaju, kao što su treptanje i drugi pokreti očiju, grimase lica, slijeganje ramenima i trzaji glave ili ramena. Uobičajeni vokalni tikovi uključuju ponavljajuće zvukove pročišćavanja grla, šmrkanja ili grcanja.

Simptomi mogu doći i nestati, s vremenom se ublažiti ili pogoršati. Osobe s OKP-om mogu si pokušati pomoći izbjegavanjem situacija koje pokreću njihove opsesije ili mogu koristiti alkohol ili droge kako bi se smirile. Iako većina odraslih osoba s OKP-om prepoznaje da to što rade nema smisla, neki odrasli i većina djece možda ne shvaćaju da je njihovo ponašanje neobično. Roditelji ili učitelji obično prepoznaju simptome OKP-a u djece.

Kako se liječi opsesivno kompulzivni poremećaj?

Opsesivno kompulzivni poremećaj se obično liječi lijekovima, psihoterapijom ili kombinacijom to dvoje. Iako većina bolesnika s OKP reagira na liječenje, neki pacijenti i dalje imaju simptome. Ponekad osobe s OKP imaju i druge mentalne poremećaje, kao što su anksioznost, depresija i tjelesno dismorfni poremećaj, poremećaj u kojem netko pogrešno vjeruje da je dio njihova tijela izgleda drugačije., primjerice da dio tijela izgleda veliko. Važno je uzeti u obzir ove druge poremećaje pri donošenju odluka o liječenju.

Inhibitori ponovne pohrane serotonina (SRI), koji uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI) koriste se za smanjenje simptoma opsesivno kompulzivnog poremećaja. Psihoterapija može biti učinkovit tretman za odrasle i djecu s opsesivno kompulzivni poremećaj. Istraživanja pokazuju da određene vrste psihoterapije, uključujući terapiju kognitivnog ponašanja i druge povezane terapije npr. trening preokretanja navika mogu biti učinkovite kao i lijekovi za mnoge pojedince. Kao i kod većine mentalnih poremećaja, liječenje je obično personalizirano i može započeti bilo lijekovima ili psihoterapijom, ili kombinacijom oboje.