Opstipacija u djece
Roditelji su često preokupirani pražnjenjem crijeva svoje djece i pritom budno prate ima li njihovo dijete opstipaciju. No roditelji trebaju znati da većina opstipacija nema ozbiljne posljedice i zabrinuti bi se trebali jedino kada pražnjenje stolice postane djetetu bolno ili uzrokuje i druge neugodnosti.
Širok je raspon normalnih učestalosti stolice (npr. dojenče na majčinu mlijeku fiziološki ima stolicu od deset puta na dan do jedanput u od četiri do sedam dana, na umjetnoj prehrani od jednog do četiri puta na dan, malo dijete od 0,5 do tri puta na dan). Retencija stolice ne ovisi samo o učestalosti, važna je i količina.
Problem opstipacije roditelji najčešće uočavaju u vrijeme privikavanja na kahlicu, a odvikavanja od pelena.
Prosječno novorođenče ima 4+ /– 1,8 stolica na dan. Tijekom prve godine života učestalost stolica smanjuje se na oko 1,6 na dan, da bi u predškolskog i školskog djeteta iznosila jednu stolicu na dan.
Opstipacija označava rijetko i neredovito pražnjenje stolice koja je tvrda, poput kuglica, oskudna, ali može biti i suha i obilna, u dobi nakon prve godine života ili ako dijete ima stolicu svaka četiri dana, tvrdu u obliku loptica. Posljedica je smanjene aktivnosti crijeva, što dovodi do usporenog gibanja i pražnjenja. Učinak koji proizlazi iz toga je otežan prolaz fecesa i smanjena učestalost pražnjenja. Svakako treba spomenuti kako je pogrešno mišljenje da dijete pati od zatvora ako nema stolicu svaki dan. Naime, dijete može imati opstipaciju iako defecira svakog ili svakog drugoga dana, ako tiskanjem ili naprezanjem izbaci samo malo suhog ili tvrdog fecesa, a veći dio zaostane u rektumu.
Roditelji su često zabrinuti, osobito u prvim danima života svoje bebe ako nema stolicu svaki dan, ali isključivo mliječna prehrana i nezrelost probavnog sustava uzrok su varijabilnosti u radu crijeva. Opstipacija nije bolest već simptom gdje je stolica tvrda, a pražnjenje otežano. Ona može biti i prolazna pojava za vrijeme putovanja ili pri naglim promjenama životnih navika.
Među najčešće uzroke ubraja se nepravilna prehrana (mnogo proteina, a malo ugljikohidrata), što je vidljivo u dojenčeta koje je hranjeno mliječnom mješavinom bez dodataka šećera. U te su djece stolice suhe i tvrde zbog obilja kalcijevih sapuna i kalcijeva kazeinata. Hrana bez celuloze i polisaharida također stvara preduvjet za razvoj opstipacije. Nedovoljan unos tekućine ili prevelik gubitak tekućine može također izazvati opstipaciju zbog prekomjerne apsorpcije vode u debelom crijevu jer dolazi do stvaranja suhe i tvrde fekalne mase.
Od ostalih uzroka možemo spomenuti analne fisure (defekti anusa), dugotrajnu upotrebu čepića, klizmi ili laksativa jer tada crijevo postane ovisno o lijekovima i više nije osjetljivo na fiziološke podražaje. Također, opstipaciju mogu uzrokovati i anomalije i organske bolesti crijeva te ona može biti i prvi znak hipotireoze. U predškolskog i školskog djeteta opstipacija može biti i psihogena pa dijete izbjegava defekaciju ako se nalazi na za njega neprikladnom mjestu (kino, kazalište, škola) ili uzrokovana nedovoljnom aktivnošću.
Kada dijete koje ima problema sa stolicom dođe u pedijatrijsku ambulantu, vrlo je važno od roditelja uzeti anamnezu kako bi se utvrdilo je li uopće riječ o opstipaciji. Vrijeme pojave prvih simptoma može upozoravati na etiologiju opstipacije, a važan je promjer stolice koji, ako je uzak, upozorava na stenozu, dok je uz prošireni rektum stolica široka, katkad s krvlju na površini. Funkcijsku opstipaciju često prati nehotično prljanje gaćica zbog prelijevanja. U anamnezi važan je i podatak u trajanju prirodne prehrane te uvođenju dohrane. Trenutačne navike u prehrani, unos prevelike količine mlijeka ili premalo neprobavljenih vlakana podaci su koji mogu objasniti uzrok opstipacije. Nakon anamneze slijedi fizikalni pregled kojim se utvrđuje postoji li meteorizam, proširene vijuge debelog crijeva ili postoje li fekalne mase u trbuhu. Pregled perianalnog područja može pokazati tragove enkopreze, postojanja analnih fisura. Nakon toga slijeda može biti potrebno učiniti nativnu rentgensku snimku abdomena i to onda kada se ne može učiniti digitorektalni pregled ili ga roditelji odbijaju. Anorektalna manometrija ima važnu ulogu u dijagnostičkom postupku opstipacije. Ona pomaže u procjeni je li riječ o funkcijskom ili poremećaju inervacije.
Ono što je važno spomenuti roditeljima svakako je da se unos mlijeka treba ograničiti na manje od tri do pet decilitara na dan, da dijete mora imati redovite obroke koji bi trebali biti raznovrsni, sa što manje grickanja između obroka, pogotovo ne slatkiša i čokolade. U terapiji mogu pomoći biljni sirupi na bazi suhih šljiva i smokava, mliječni šećer ili laktoza. Svakako se preporučuje izbjegavanje manipulacija oko anusa (čepići, klizme), provođenje redovite higijene, navikavanje djeteta da nakon obroka bude na toaletu od pet do deset minuta te vođenje dnevnika. Tek kada se crijevo oslobodi nagomilanog fecesa treba povećati unos neprobavljivih vlakana (graham, s mekinjama, sezamom, kukuruzom), davati povrće (mahunarke), voće (sirovo, kuhano, sušeno, pekmez), gusti sok. No i dalje nije dobro jesti suhomesnate proizvode. Katkad je potrebno u tretman uključiti i psihologa jer dijete katkad trpi sramotu zbog prljanja rublja stolicom. Vježbe jačanja mišića sfinktera prikladne su za djecu koja pate od funkcijske inkontinencije stolice, pogotovo ako je dokazana slabost mišića dna zdjelice.
Pogrešna je pretpostavka da će s rastom djeteta opstipacija spontano nestati. Naprotiv, tegobe znaju ostati znatno dulje ako se ne počnu liječiti na vrijeme. Stoga je vrlo važno, ako roditelji primijete bilo kakve promjene stolice, produljene intervale u defekaciji ili bilo koji neuobičajen simptom da se jave svom pedijatru koji će se tada uz pomoć dijagnostičkih i terapijskih postupaka zaključiti u čemu je problem i pomoći djetetu.
Važno je spomenuti roditeljima da se unos mlijeka treba ograničiti na manje od tri do pet decilitara na dan, da dijete mora imati redovite obroke koji bi trebali biti raznovrsni, sa što manje grickanja između obroka, pogotovo ne slatkiša i čokolade. U terapiji mogu pomoći biljni sirupi na bazi suhih šljiva i smokava, mliječni šećer ili laktoza.
Tagovi:
