Što su optotipi

Optotipi - što je to

Svima vam je sigurna poznata situacija kada ste se u nekom trenutku života našli kod oftalmologa na pregledu vida. Liječnik vas je lijepo posjeo u stolicu, rekao vam da se okrenete zidu na kojem je bila tabela sa naizgled nasumičnim slovima i rekao vam da čitate red po red. Slova na ovoj tabeli se od vrha prema dnu krenu sve više i više smanjivati. Prvih nekoliko redova prođete bez ikakvih poteškoća ali što se više približavate dnu, to se više nedoumica javlja. Gledate li trenutno slovo P ili slovo F? Ili se možda ipak radi o slovu R. Možda ste se zapitali tko je dizajnirao takvu tabelu i zašto se biraju specifični znakovi za čitanje. Tabela, odnosno vidna tablica koju ste imali pred sobom i sve njoj slične nazivaju se optotipi. Radi se o alatu koji oftalmolozima služi za testiranje oštrine vida. Optotipi su dizajnirani imajući u vidu specifična pravila, a u uporabi su već skoro 200 godina.

Optotipi - kada su nastali

Oštrina vida jedna je od važnijih sposobnosti u ljudskome životu, a očuvanje i poboljšanje vida prakticira se na ovaj ili onaj način već tisućama godina. Naočale i specijalizirane leće koje mogu pomoći s vidom u uporabi su već posljednjih tisuću godina, a moderna medicina je u posljednjem stoljeću ostvarila veliki napredak kako u dijagnosticiranju problema s vidom tako i u metodama koje osiguravaju da se on poboljša. Optotipi kao dijagnostički alat idejno su nastali još u prvoj polovici 19. stoljeća. Najraniju verziju dizajnirao je Heinrich Kuchler no specifičan izgled koji nam je poznat i danas dolazi od nizozemskog oftalmologa Hermana Snellena. Snellenovi optotipi iz 1862. godine kreirani su na način da je svako slovo upisano u kvadratnoj mreži veličine 5x5. Na taj način je osigurao da je svaki slovo jednake veličine i matematički zauzima jednak prostor. 1959. godine dr. Louise Sloan kreira novi optotip s čišćim formatom koji se lakše čita. Varijacije ovog dizajna koriste se i dan danas.

Optotipi - kako funkcioniraju

Kako bi naše oko moglo vidjeti dvije točke kao odvojene jedna od druge, one međusobno moraju imati udaljenost od najmanje jedne lučne minute. Ovo je fizički uvjetovano veličinom čunjića u makuli. Naime, dvije točke se vide kao odvojene ako su podražena dva čunjića dok barem jedan čunjić među njima nije podražen. Optotipi su kreirani imajući na umu ovo ograničenje. Tipičan optotip sastoji se od 13 redova slova, s tim da su najveća na vrhu, a svaki red ispod postaje sve manji. Danas se za mjerenje oštrine vida najčešće koriste Snellenove vidne tablice koje se promatraju s udaljenosti od 6 metara, a sadrže 13 redaka. Smatra se da normalan vid ima osoba koja može vidjeti deseti red na udaljenosti od 6 metara. Tada ona ima 6/6 odnosno 1 vid. Sve ispod toga smatra se slabijim vidom, drugi red je primjerice 0.2 vid, dok je sve iznad 10 iznadprosječno. Trinaesti red bi tako bio 1.3 vid. Optotipi nisu jedini alati s kojima se oftalmolozi služe no svakako su jedni od najprepoznatljivijih.