Što je perkusija

Perkusija je dijagnostička metoda u medicini

Perkusija je riječ koja dolazi iz latinske riječi percussio te je njen doslovni prijevod udaranje ili kucanje. Perkusija je dijagnostička metoda koja se koristi u medicini te se odnosi na osluškivanje zvukova koji nastaju laganim udaranjem prstiju po površini tijela bolesnika. Ta se dijagnostička metoda najčešće koristi na području prsnog koša ili abdomena, no to nisu jedina mjesta na kojima se koristi. Tu dijagnostičku metodu uveo je 1761. godine austrijski liječnik Johann Leopold Auenbrugger i objavio je u svom radu, no metoda je tek prihvaćena i proširena u medicinskom polju tek 1808. godine, a liječnik koji je zadužen za to bio je francuski liječnik Jean-Nicolas Corvisart. Dijagnostika perkusijom izvodi se na način da liječnik prstom lagano udara određenu površinu bolesnikova tijela te ovisno o zvuku utvrđuje problem. Zvuk se drugačije širi s obzirom na medij pa je tako zvuk kod područja ispunjenog zrakom ili plinom drugačiji nego je to na području čvrstih tkiva.

Perkusija može ukazati na razne probleme

Perkusija kao dijagnostička metoda može ukazati ne samo na zdravstvene probleme, već može ukazati i na topografiju unutarnjih organa te se uz pomoć nje može odrediti njihova veličina, čvrstoća, no isto tako može konstatirati prisustvo zraka u tkivima. Perkusija spada u jednu od četiri metode kliničkog pregleda, dok su preostale tri inspekcija, palpacija i auskultacija zahvaljujući kojima se može utvrditi bolest ili postaviti dijagnoza. Kako se već ranije spomenulo, dijagnostika perkusijom postoji već dugo vremena te je bila potrebna određena količina vremena kako bi uopće došla u opticaj. U samim početcima se ta dijagnostička metoda ponešto razlikovala od današnje, no iako danas imamo modernije uređaje, metoda se može koristiti i kako je bila zamišljena u početcima. U početcima su se koristili prsti kako bi se došlo do zvukova, no kasnije su neki liječnici predlagali metodu udaranjem preko ploča do od različitih materijala, da bi se na kraju primjena perkusije radila pomoću gumenog čekića.

Perkusija se bazira na različitim perkusijskim zvukovima

Iako cijelo vrijeme govorimo da je perkusija metoda kojom se osluškuju zvukovi da bi se uz pomoć nje doznalo o kojem se problemu radi, perkusija više ima osobine šumova nego pravih zvukova. Ono što se kod perkusijskih zvukova koristi za dijagnosticiranje su visina perkusijskog zvuka, jačina perkusijskog zvuka te trajanje perkusijskog zvuka. Visina se dijeli na visok i nizak zvuk koji se razlikuje s obzirom na to koji su organi u pitanju, pa su tako visoki zvukovi vezani uz one organe koji nemaju zrak u sebi kao što su srce, jetra, slezena, dok su niski zvukovi vezani uz dijelove tijela u kojima se nalazi zrak poput pluća ili želuca. Jačina se odnosi na glasan i tih zvuk te se glasan zvuk veže uz organe ispunjene zrakom, a tihi uz organe bez zraka. Za kraj je tu trajanje te se radi o dugotrajnom ili kratkotrajnom zvuku, što opet ima veze s organima i sadržavanjem zraka u njima.