Podpitanje ili potpitanje?

Podpitanje ili potpitanje?

Jedna od čestih dvojbi u hrvatskom jeziku je kako se pravilno piše: podpitanje ili potpitanje. Ova dvojba proizlazi iz činjenice da se radi o glasovnoj promjeni jednačenja suglasnika po zvučnosti. Naime, kada se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, prvi suglasnik se zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.

Međutim, postoje i iznimke u kojima se ne provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti, kao što su neke strane riječi (primjerice, Habsburgovci).U tvorbi imenice podpitanje, koja označava pitanja koja slijede nakon glavnog i odnose se na određene pojedinosti, zvučni glas d nalazi se ispred bezvučnog glasa p te se i on obezvučuje. Tako se od prijedloga pod i imenice pitanje tvori imenica podpitanje, koja se dalje mijenja u potpitanje.Primjeri upotrebe ove riječi mogu biti: "Ima li itko potpitanja?", "Na kraju sjednice nije bilo dodatnih potpitanja.", "Novinar je dosađivao s milijun istih potpitanja na koja je ministar strpljivo odgovarao." ili "Učiteljica je pitala ima li tko potpitanja.".U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati i piše se: potpitanje, potpitanja, potpitanju, potpitanjima i sl. Potrebno je obratiti pažnju na glasovnu promjenu jednačenja suglasnika po zvučnosti, koja se provodi u tvorbi ove riječi.