Pretposljednji ili predposljednji?

Pretposljednji ili predposljednji?

Ovo je pitanje koje se često postavlja u hrvatskom jeziku. Kako bismo saznali koji je pravilan oblik, moramo se osvrnuti na glasovnu promjenu jednačenja suglasnika po zvučnosti.Jednačenje suglasnika po zvučnosti je glasovna promjena koja se provodi kada se jedan pored drugog nađu dva suglasnika različita po zvučnosti. U tom slučaju, prvi suglasnik se zamjenjuje svojim (zvučnim ili bezvučnim) parnjakom.Postoje iznimke kada se ova glasovna promjena ne provodi, kao što je slučaj s nekim stranim riječima poput Habsburgovci.Pridjev pretposljednji dolazi u tvorbi od prijedloga pred- i pridjeva posljednji.

Kada se zvučni glas d nađe ispred bezvučnog glasa p, prelazi u svoj bezvučni parnjak t, što rezultira oblikom pretposljednji.Primjeri u kojima se koristi ovaj pridjev su različiti, od opisa mjesta u tvrtki do pozicije u utrci. Primjeri u kojima se koristi ovaj pridjev su: "Na cilj sam stigao pretposljednji", "U tvrtki gdje radim sam na pretposljednjem mjestu", "Trenirala je za utrku mjesecima, ali zbog ozljede stigla je na cilj pretposljednja", "Ovo je pretposljednji put da ti činim neku uslugu" i "Ti kažeš da si bila druga, a ja kažem da si bila pretposljednja od troje natjecatelja".U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše pridjev pretposljednji, pretposljednja, pretposljednje, pretposljednjih, pretposljednog, pretposljednoj... U tvorbi pridjeva provodi se glasovna promjena jednačenja suglasnika po zvučnosti (pred + posljednji > predposljednji > pretposljednji).