Prićati ili pričati?

Prićati ili pričati?

Dvojba u pisanju između glasova /č/ i /ć/ vrlo je česta u hrvatskom jeziku, a jedan od primjera je i pitanje kako se pravilno piše riječ koja označava usmeno kazivanje ili opisivanje događaja - pričati ili prićati. Za razliku od pogrešnog pisanja kuča umjesto kuća ili vruče umjesto vruće, ovdje se radi o nesvršenom glagolu koji dolazi od praslavenskog pritъča.Pravilno se piše pričati, pričam, pričaš, priča, pričamo, pričate... Primjeri u kojima se koristi ovaj glagol su brojni, poput "Sva je priča stala u trenutku kad se on pojavio u sobi", "Pričali su neke gluposti pa bolje da ih ništa nismo čuli", "O čemu pričate, smije li se znati?", "Pričali su o mjesecu, zvijezdama i ljepoti prirode", "Koliko možete pričati, niste se ugasile već satima?!", "Pričamo o ljubavi" ili "Baka mi je pričala o nekim događajima iz njezina djetinjstva".

Važno je naglasiti da nekim govornicima može biti teško razlikovati glasove č i ć, što dovodi do pogrešnog pisanja. Osim toga, postoje regije u kojima je posebno teško razlikovati ove glasove zbog lokalnih govora gdje te razlike nisu tako očite. Međutim, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagol pričati, pričam, priča, pričaju, pričali, pričao, pričale, pričajući, pričat ćemo... Pravilno se piše i imenica priča, a ispravno se pišu i glagoli popričati, zapričati, ispričati... Stoga, nema više dvojbe - pravilno je pisati pričati!.