Rječica ili riječica?

Rječica ili riječica?

Riječica ili rječica? Ovo je pitanje koje često postavljaju govornici hrvatskog jezika. Iako postoje pravila koja bi trebala olakšati odluku o pisanju glasovnih skupina /ije/ i /je/, ipak postoje iznimke koje mogu izazvati poteškoće.U pravilu, ako je izgovor sloga dug, piše se /ije/, kao kod primjera: bijel, cvijet, miješati, mlijeko, obavijestiti, odijelo, riječ, rijeka, svijet, prijevoz i dr. Kad je izgovor sloga kratak, piše se glasovna skupina /je/, kao u primjerima: čovjek, medvjed, djed, polumjer, razumjeti, savjet, sjena, vjera i dr.Međutim, postoje i riječi koje su iznimka od ovih pravila. Primjerice, riječ "rječnik" izgovara se dugim slogom, ali se pravilno piše s /je/: rječnik. Kod nekih riječi govori se i dugo i kratko, a pisanje je s glasovnom skupinom /je/: bljesak, cvjetnjak, smješko, snježni.Postoje i iznimni primjeri poput blagdana Tijelova, koje se iz tradicijskih razloga piše s dugim slogom /ije/.

Kod nekih primjera, razlika u slogu /ije/ ili /je/ čak znači i razliku u značenju riječi. Tako je kod primjera: slijedeći (glagolski prilog, glagol slijediti) i sljedeći (pridjev u značenju koji je na redu).No, kad je u pitanju umanjenica odnosno deminutiv ili hipokoristik imenice rijeka, pravilno se piše rječica. Naglašen je kratkouzlaznim naglaskom, što je pravilno pisanje. Augmentativ ili pejorativna riječ od rijeka glasi rječetina, rječurina ili rječina.Primjeri upotrebe rječice u rečenicama su: "Šetali su zagrljeni uz rječicu slušajući glazbu na slušalicama", "Rječica je tekla mirno kao i onog dana kad sam napustila ovaj grad misleći da je zauvijek", "Hodajući uz rječicu mislio je o smislu života", "Rječica je bilo mnogo u mom rodnom kraju."U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše umanjenica odnosno deminutiv ili hipokoristik imenice rijeka – rječica, rječice, rječici, rječicama... Dakle, nema potrebe za dvojbama i neizvjesnostima kod pisanja ove riječi.