Samokritičnost ili samokritićnost?

Samokritičnost ili samokritićnost?

To je pitanje koje muči mnoge govornike i pisce hrvatskog jezika. Kako se radi o dvojbi između glasova /č/ i /ć/, moramo se osvrnuti na pravila hrvatskog jezičnog sustava.Riječ je o imenici ženskog roda koja označava osobinu onoga tko je samokritičan. Dakle, govorimo o kritičnosti prema sebi samome.

Naglašena je kratkouzlaznim naglaskom, što znači da je naglasak na drugom slogu.U hrvatskom standardnom jeziku pravilno je pisati samokritičnost, samokritičnosti, samokritičnostima i tako dalje. To se temelji na pravilima o razlikovanju glasova /č/ i /ć/.

Glas /č/ označava tvrdi suglasnik koji se izgovara uz zube, dok se glas /ć/ označava meki suglasnik koji se izgovara uz prednji dio nepca.U riječi samokritičnost imamo meki suglasnik /ć/ između dvije samoglasnice, što znači da se pravilno piše s mekim znakom.Važno je naglasiti da se pravilno pisanje riječi temelji na standardnom hrvatskom jeziku, ali da postoje i mnoge dijalektalne varijante i varijacije u hrvatskom jeziku.

No, bez obzira na dijalektalne razlike, važno je znati pravila standardnog jezika kako bismo mogli jasno i precizno izraziti svoje misli i ideje. Samokritičnost ili samokritićnost – jedno je pravilno, a drugo pogrešno. Važno je znati koje je točno.