Seboroične keratoze

Dugogodišnjim radom u dermatološkoj ordinaciji uvjerila sam se da veliki broj bolesnika dolazi u ordinaciju zbog različitih tipova bradavica na koži. Osim onih koje uzrokuju humani papiloma virusi, brojne “bradavice” (verrucae) pripadaju kategoriji tzv. seboroičnih keratoza ili senilnih bradavica koje su najčešći benigni tumori kože. To su dobroćudne tvorbe nastale proširenjem epidermisa uz pojačano stvaranje roževine. Iako naziv “senilne” sugerira veću pojavnost u zreloj životnoj dobi, mogu se vidjeti i u mlađih ljudi. U jednoj australskoj epidemiološkoj studiji utvrđeno je da 12% mladih od 15. do 25. godine ima barem jednu seboroičnu bradavicu, od 26. do 50. godine 79% osoba ima seboroične bradavice, a iznad 50. godine ima ih gotovo 100% osoba. Mogu se pojaviti na svakom dijelu kože osim dlanova i tabana. Naziv seboroične dolazi dijelom zbog njihove “masne” površine, a dijelom zbog češće lokalizacije na tzv. seboroičnim predilekcijskim mjestima – vlasište, lice, prsište, leđa. Najčešće su to svijetlosmeđe, lagano uzdignute pločice, hrapave, naborane, “bradavičaste” površine, ponekad s tamnije smeđim točkicama ili čepovima. Boja im varira od smeđe, crvenkastosmeđe sve do tamnosmeđe i crne boje. Nastaju na nepromijenjenoj koži, bez znakova upale. Često svrbe pa ih bolesnici zagrebu nakon čega se može razviti upala koja bolesnika najčešće dovede liječniku. Seboroične keratoze ne prolaze spontano. Obično su veličine do 1 cm, ali mogu biti i znatno veće. Ponekad im se površina nakon kupanja mrvičasto runi. Mogu biti pojedinačne, ali znatno se češće pojavljuju u većem broju kod osoba kod kojih postoji nasljedna predispozicija (poligenetsko nasljeđivanje). Češće su kod bijelaca, podjednako u oba spola.

Kod crnaca je češća varijanta Dermatosis papulosa nigra, a kod bijelaca Stuccokeratoses. To su svijetle, hrapave pločice na potkoljenicama i dorzumima stopala čija se površina može lagano skinuti. Vrlo rijetko može doći do iznenadne erupcije brojnih seboroičnih keratoza na tijelu. U tom slučaju potreban je detaljan sistematski pregled budući da u podlozi mogu biti karcinomi gastrointestinalnog trakta ili limfomi. Ponekad se češće pojavljuju u osoba koje su na terapiji estrogenom. Na najčešća pitanja pacijenata koji ih imaju, zašto su nastale ili što ih uzrokuje, nemamo odgovor. Moderna tehnologija kojom možemo odrediti tipove humanih papiloma virusa u virusnim bradavicama nije potvrdila virusnu etiologiju seboroičnih bradavica. Iako se ponekad u klinički tipičnim seboroičnim bradavicama genitalne regije može pronaći HPV, danas se još uvijek ne zna uzrok seboroičnih keratoza. Iako su benigne naravi, bolesnik koji ima seboroične keratoze treba svakako posjetiti dermatologa. Ponekad se među brojnim seboroičnim keratozama može pronaći znatno opasniji kožni tumor – maligni melanom. Dakle, imate li pigmentirane novotvorine na koži, svakako otiđite dermatologu na pregled. Uklanjanje seboroičnih keratoza može se provesti na nekoliko načina:

• najčešće je to krioterapija tekućim dušikom ili snijegom ugljične kiseline
• ekskohleacija
• elektrokauterizacija
• laser
• kirurška metoda.

Budući da u seboroičnih keratoza nikada nije utvrđena maligna alteracija smatra se da njihovo liječenje nije obligatno te se uglavnom provodi zbog estetskih razloga. Aktinične keratoze Za razliku od seboroičnih keratoza, koje su uvijek benigne i nikada ne prelaze u maligni proces, aktinične keratoze su tzv. obligatne prekanceroze, tj. tvorbe kod kojih postoji veća vjerojatnost da će se razviti u karcinom kože. Uzrok njihova nastanka jest ultravioletno zračenje koje se nagomilava u koži od rođenja te dovodi do kromosomskih abnormalnosti u stanicama kože. Utvrđeno je da limfociti i fibroblasti iz kože bolesnika sa aktiničnom keratozom pokazuju defekt u popravku oštećenja DNA koje je nastalo zbog UV zračenja. U nekim se studijama navodi postojanje sklonosti za nastanak aktinične keratoze zbog defekta epidermisa koji je prirođen.

UV–B svjetlo je incijator i promotor mutacije koja dovodi do gubitka stanične kontrole u popravku oštećenja. Godišnja incidencija maligne transformacije aktinične keratoze varira od 0,25% do 20%. Lezije s najvećim rizikom maligne transforamcije su hiperkeratotične aktinične keratoze na dorzumima šaka i podlakticama. Iz aktiničke keratoze 9 do 14% bijelaca ima šansu za nastanak karicnoma. Aktinične keratoze nastaju najčešće na fotoeksponiranim dijelovima kože: čelo, obrazi, nos, uške, temporalne regije, koža glave kod ćelavih ljudi, šake, podlaktice (češće u svijetloputih osoba koje se bave određenim zanimanjima, npr. ratari, ribari, pomorci, tako da se aktinične keratoze mogu svrstati u profesionalne kožne bolesti. Mogu biti pojedinačne ili ih može biti veći broj. Bolesnik obično primjećuje mrlju, ružičastu ili boje kože, pokrivenu ljuskicom koja se može skinuti, a kada se ljuskica skine, ispod se vidi plitka ranica na kojoj će se vrlo brzo ponovno stvoriti ljuska, ali nikada neće zacijeliti do kraja, što je obično razlog koji dovodi bolesnika liječniku. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a ponekad je potrebna i patohistološka provjera. Liječenje se provodi na više načina:

• najčešće krioterapijom tekućim dušikom ili snijegom ugljične kiseline
• kiretažom ili elektroterapijom u lokalnoj anesteziji
• “shave” ekscizijom
• primjenom lokalnih citostatika
• fotodinamskom terapijom (PDT)
• primjenom 3% diclofenac natrija u 2,5% gelu hijaluronske kiseline.

Vrlo je važno objasniti bolesniku da se čuva sunca i primjenjuje sredstva koja će djelovati preventivno. Iako su benigne naravi, bolesnik koji ima seboroične keratoze treba svakako posjetiti dermatologa. Ponekad se među brojnim seboroičnim keratozama može pronaći znatno opasniji kožni tumor – maligni melanom. Dakle, imate li pigmentirane novotvorine na koži, svakako otiđite dermatologu na pregled.