Simptomi anksioznosti

Simptomi anksioznosti i razlike između tjeskobe i straha

Često ljudi poistovjećuju anksioznost i razne strahove, no važno je naglasiti da to nisu sinonimi. Simptomi anksioznosti i razlike između tjeskobe i straha vam pomažu shvatiti da li ste stvarno anksiozni ili samo zabrinuti. Naime anksioznost je više pritisak iščekivanja nekih negativnih događaja i situacija, nešto kao pokušaj izbjegavanja nečega što se ne mora i možda nikada neće dogoditi, a strah je realni emotivni odgovor na neku stvarnu opasnost koji nas stavlja u poziciju bori se ili bježi.

Simptomi anksioznosti su pretjerana briga oko zamišljenih ili umišljenih opasnosti i katastrofa, nervoza, napetost, razdražljivost, pojačani osjećaj straha, rastući napadaj panike, ubrzano disanje(hiperventilacija), ubrzani otkucaji srca (tahikardija), pojačano znojenje, drhtavica ili treskavica, pad koncentracije, slabost i umor, problemi sa spavanjem, tegobe sa probavom (od straha dobijete nekontrolirani proljev) i izbjegavanje ljudi, mjesta i aktivnosti koje vas čine anksioznima. Sramežljivost i strah od gubitka kontrole nad sobom ili situacijom, strah da nećete biti na visini zadatka koji vas može posve paralizirati.

Simptomi anksioznosti se manifestiraju na četiri razine

Sve što nam se događa u životu, svako naše iskustvo doživljavamo na svim ljudskim razinama, multidimenzionalno. Simptomi anksioznosti se manifestiraju na četiri razine, na čisto tjelesnoj razini, na emotivnoj razini, na spoznajnoj (kognitivnoj) razini i utječe na naše ponašanje, što znači da se manifestira na bihevioralnoj razini. Svi ti simptomi se međusobno miješaju i u većij ili manjoj mjeri mogu ometati funkcioniranje anksiozne osobe u svakodnevnom životu, a tjeskoba može prerasti u pravi anksiozni poremećaj.

Simptomi anksioznosti mogu biti i glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, nesanica, noćne more, učestalo mokrenje, promjene na koži od bljedila do izrazitog crvenila. Što prije anksiozna osoba potraži pomoć kod psihijatra, više šansi ima da sačuva svoje sposobnosti normalnog funkcioniranja u svakodnevnom životu. Anksioznost se može liječiti na više načina, a često se te metode i načini međusobno kombiniraju. Blaži oblici anksioznosti se obično liječe psihoterapijom, srednje teški oblici kombiniraju lijekove i psihoterapiju, dok se kod težih slučajeva naglasak stavlja na lijekovima, ali o vrsti liječenja odlučuje psihijatar.

Mogu li se tehnikama opuštanja ukloniti simptomi anksioznosti

Religiozne osobe koje se redovito mole i duboko vjeruju, praktičari joge, meditacije i drugih tehnika opuštanja i relaksacije, osobe koje se bave rekreativnim vježbanjem, plesom, ljudi koji puno vremena provode u prirodi i stalno se kreću, volonteri i ljudi koji su aktivni u svojim lokalnim zajednicama su rjeđe anksiozni i depresivni. Treba li onda uopće pitati mogu li se tehnikama opuštanja ukloniti simptomi anksioznosti ili barem ublažiti, jer su mnoge od ovih metoda dobro istražene.

Ponekada simptomi anksioznosti mogu ukazivati i na neke organske bolesti, na pojačan rad štitnjače, kardiovaskularne bolesti (zatajenje srca), aritmiju, astmu, kroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB), ponekada se javljaju u sklopu PTS-ija, kao posljedica proživljenih trauma. Ponekada su ovi simptomi zamaskirani velikom tugom zbog gubitka bliskih osoba, a ponekada su anksiozni simptomi samo nuspojave nekih lijekova koje uzimate za neke druge bolesti. Anksioznost može biti povezana sa genetikom, psihološkim i neurofiziološkim stanjima, a sami simptomi često dovedu do posve drugih bolesti i dijagnoza.