Sjećanje ili sječanje?

Sjećanje ili sječanje?

Ovo pitanje često muči govornike hrvatskog jezika i stvara dvojbu u pravilnom pisanju. U hrvatskom jeziku, ova dvojba nastaje zbog razlike između glasova /č/ i /ć/. Mnogim govornicima često je teško razlikovati ove glasove, dok drugima to predstavlja manji problem. Ipak, važno je znati kako se pravilno pišu riječi kako bi se izbjegle pogreške i kako bi se odala počast hrvatskom jeziku.Konkretno, riječ o kojoj je riječ je imenica srednjeg roda koja označava pamćenje, memoriranje, uspomene.

Naglašena je kratkosilaznim naglaskom. U hrvatskom standardnom jeziku ispravno se piše sjećanje, sjećanja, sjećanju, sjećanjem… Ovo su primjeri u kojima bismo trebali koristiti ovu riječ: "U znak sjećanja na sve poginule zapalili su svijeće.", "Sjećanje je već blijedilo, ali on je stajao pokraj nje i vodio je za ruku.", "Sjećanje na njega bilo je tako živo u njezinim mislima da ga je i pedeset godina poslije mogla zamisliti pored sebe.", "Sjećanje blijedi, uspomene se zaboravljaju, tješila se.", "Nije mogla prizvati u sjećanju gdje je ostavila ključeve automobila."Važno je istaknuti da postoji veliki broj riječi u hrvatskom jeziku u kojima se pojavljuje ova dvojba u pisanju. Primjeri su kuča (umjesto kuća), vruče (umjesto vruće), prića (umjesto priča) i drugi. Zbog toga je važno obratiti pažnju na pravilno pisanje riječi i naučiti razlikovati ove glasove kako bi se izbjegle pogreške u pisanju.U zaključku, u hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše glagolska imenica sjećanje, sjećanja, sjećanju, sjećanjima… Glagol se pravilno piše sjećati se, prisjećati se. Važno je naučiti razlikovati glasove /č/ i /ć/ kako bi se izbjegle pogreške u pisanju i kako bi se odala počast hrvatskom jeziku.