Smije li radnik odbiti prekovremeni rad

Što je prekovremeni rad

Prekovremeni rad jer rad koji prelazi satnicu redovnog rada na tjednoj, mjesečnoj ili godišnjoj razini po nalogu poslodavca. U mnogim tvrtkama zaposlenici rade prekovremene sate nakon određenog radnog vremena i za to ne budu plaćeni zbog povećanog obima posla, Mnogi od takvih zaposlenika ne znaju da ukoliko im poslodavac ne da pisani nalog za prekovremeni rad unaprijed nije obavezan plaćati prekovremen sate, te dolazi do nezadovoljstva zaposlenika jer rade veću satnicu nego za što su plaćeni.

Ukoliko konstantno postoji potreba za ostajanjem nakon radnog vremena radi se o lošoj organizaciji posla ili tvrtka nastoji uštedjeti novac tako da ne zapošljava dodatnu radnu snagu već preopterećuje postojeće zaposlenike. U periodima kada postoji povećan obim posla koji se javlja periodično, povećani obim posla zbog dodatnih projekata, bilo kakvog izvanrednog povećanja posla ili u slučaju više sile poslodavac ima zakonsku obavezu pismeno naložiti zaposleniku zahtjev za rad nakon redovnog radnog vremena. Zakon propisuje koliko takav rad može maksimalno trajati, te koji su zaposlenici zaštićeni od prekovremenog rada i u kakvim uvjetima.

Kako se određuje prekovremeni rad

Zakon propisuje da rad koji traje duže od redovnog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad te poslodavac za svaki takav rad treba pisanim putem unaprijed uputiti zahtjev radniku za rad nakon radnog vremena. Zakon je definirao da ovakva vrsta rada ne smije trajati više od 32 sata u mjesec dana, te više od 180 sati na godišnjoj razini.

Zakonski je propisano da ukoliko se prekovremeni radom pokriva više od 10 posto redovnog rada na mjesečnoj razini, te ako takav rad traje neprekinuto duže od četiri tjedna ili više od 12 tjedna tokom cijele godine postoji obaveza prijava na Inspekcija rada i to u roku od 8 dana kada se ispune ovi uvjeti.

Kada u nekoj tvrtki prekovremeni rad postaje praksa koja je ustaljena zaposlenici su zaštićeni zakonom jer poslodavac ne smije naložiti svojim djelatnicima rad nakon redovnog rada više nego je zakonom propisano jer je tada vidljivo da postoji potreba za dodatnom radnom snagom što poslodavac ne poštiva. Kazne za kršenje ovih pravila definirana zakonom mogu biti vrlo visoke stoga poslodavci radije ne prikazuju ovu vrstu rada kroz satnicu već se dogovaraju s radnikom da radnik dobije oblik stimulacije kako bi se financijski kompenziralo dodatni sati rada nakon redovnog radnog vremena. Međutim, u takvim su slučajevima kazne još veće kada Inspekcija rada dođe na teren po prijavi nezadovoljnog radnika.

Smije li radnik odbiti prekovremeni rad

Na pitanje smije li radnik obiti poslodavcu prekovremeni rad, odgovor je smije u određenim uvjetima. Ukoliko se radi o izvanrednim situacijama koje poslodavac nije mogao predvidjeti, djelovanje više sile poput poplava, potresa poslodavac smije tražiti radnika da pomogne ako to neće ugroziti zdravlje i život radnika. Međutim, u redovnim uvjetima kada ne postoje situacije više sile ili izvanredne situacije, poslodavac može predvidjeti povećani obim posla kroz praćenje poslovanja, te isključivo pisanim putem obavijestiti radnika da od njega zahtjeva prekovremeni rad. Ukoliko poslodavac nije uputio pisani zahtjev radniku unaprijed, radnik nije dužan odraditi dodatne sate.

Također ukoliko ovakva vrsta rada traje neprekidno duže od četiri tjedna, 12 tjedna tokom godine ili više od 10% ukupnog mjesečnog redovnog rada radnik ima pravo odbiti nalog za dodatni rad i o tome obavijestiti Inspekciju rada.

Maloljetnicima je zabranjeno naložiti da rade prekovremeno, a trudnice, samohrani roditelji s djetetom mlađim od šest godina, te radnik koji radi u nepunom radnom vremenu smije obavljati rad prekovremeno samo u slučaju da je prethodno dao pisani pristanak poslodavcu da se slaže s prekovremenim radom u slučaju potrebe, ako pisanu potvrdu nije dao smije odbiti poslodavca ako ga traži da radi prekovremeno.