Stajanje i stojeći rad – čemu treba posvetiti pozornost

Stajanje je jedan od osnovnih položaja tijela. Kad stojimo ispravno i uspravno, viši smo i vitkiji. No važnije od toga je da, održavajući u prirodnom neutralnom položaju mišiće, tetive i kosti, smanjujemo opasnost za zdravlje mišićno-koštanog sustava i mogućnost ozljeda. Dobar položaj potreban je i za izvršavanje svakoga radnog zadatka jer poboljšava kakvoću izvedbe i učinkovitost.

Položaj tijela je promjenljiva organizacija glave, trupa i udova o kojoj ovisi stabilnost i ravnoteža tijela, kao i pokreti. Dobar položaj tijela i dobro držanje je ono koje se usklađuje sa silom težom uz najmanji trošak energije.

Na položaj pri radu utječu:

osobni čimbenici (dob, antropometrijski podaci, uvježbanost, pokretnost zglobova, prethodna bolest mišićno-koštanog sustava, dominantna ruka, vid)
zahtjevi radnih zadataka
oblikovanje radnog prostora.
Stojeće radno mjesto definira se kao radno mjesto u kojem se radni zadatak obavlja u razmjerno statičkom stojećem položaju na jednom, a ne na više radnih mjesta. U stojećem se položaju tijelo održava uspravno uz pomoć velikih mišića trupa i donjih ekstremiteta. Pri stajanju se uz pomoć gornjih ekstremiteta može prenositi teret, pri čemu pokreti donjeg dijela trupa i nogu služe kako bi omogućili silu za pomake tih tereta. Da bi se obavili radni zadaci često se moraju izvršavati određeni pokreti cijelog tijela, sagibanje, zakretanje i okretanje trupa te posezanje gore i na stranu, no noge ostaju u relativno stalnom položaju.

Poslovi pri kojima najčešće stojimo su: rad u kuhinji, pranje posuđa, priprava jela te kuhanje; rad na određenim strojevima; zadaci sastavljanja; zadaci pakiranja poput rada u skladištu; zadaci razvrstavanja kao slanje ili primanje materijala.

Neke vrste stojećih poslova ne smatraju se stojećim radnim mjestima jer zaposlenici nemaju određeno radno mjesto i njihove aktivnosti uključuju dinamičke pomake nogu, oni se kreću po radnom prostoru.

Sljedeći poslovi ne smatraju se stojećim radnim mjestima: radovi u građevinarstvu, poput bojenja zidova i sl; policijski posao upravljanja prometom na raskrižjima; rad na naftnoj platformi; upravljanje i prijenos prtljage na aerodromima.

Okolnosti povezane s fizičkim (radnim) okolišem i vrstom radnih zadataka ponekad nas prisiljavaju na stojeći položaj:

• radno mjesto ne osigurava ili osigurava nedovoljan prostor za koljena ili stopala te se stoga zadaci ne mogu obavljati sjedeći
• dohvat udaljenih predmeta
• pritisak dolje silom većom od 4,0 kg ili podizanje predmeta težeg od 4,0 kg.
• smanjena vidljivost.

Vrste, odnosno zahtjevi radnih zadataka s obzirom na težinu, također određuju položaj pri radu. Oni mogu biti:

1. precizni,
2. laki,
3. umjereno naporni,
4. teški.

Umjereno naporan i težak zadatak trebao bi se provoditi stojeći, jer tijelo mora upotrijebiti veliku silu. Za primjenu velike sile tijelo se koristi velikim mišićima tijela koji se nalaze na ramenima, leđima i bedrima. Precizni poslovi provode se uglavnom sjedeći, jer je potrebna mala sila koju tijelo mora proizvesti. Obično su u takvim poslovima uključeni podlaktica i šaka. Precizni poslovi mogu se obavljati i stojeći, ali tijekom kraćeg vremena (po mogućnosti manje od 10 minuta). Za dulja razdoblja, precizni i laki poslovi trebali bi se obavljati sjedeći kako bi se povećala usredotočenost, a smanjio umor.

Laki poslovi mogu se obavljati sjedeći ili stojeći. Najbolje ih je obavljati sjedeći, ali s povremenim stajanjem.

Visine radnih površina za kojima se radi u stojećem položaju u rasponu su od 71 do 109 cm. Za ergonomski radni položaj važni su tjelesna konstitucija osobe, radni dohvat, vidni razmak i potrebe kretanja.

Uz statički rad u oko 20% zanimanja u razvijenom svijetu zastupan je teški dinamički rad, odnosno teški tjelesni rad, te kombinacije dinamičkoga i statičkog rada rukovanje teretom i ponavljajući rad.

Stajanje dulje vrijeme kao statički ili anaerobni rad može dovesti do neugode, umora i boli. Mišići i ligamenti podvrgnuti su statičkom opterećenju, produljeno je vrijeme kontrakcije, meka tkiva trpe mehaničku kompresiju, ometen je protok krvi i izmjena plinova, a donji ekstremiteti pune se venskom krvi. Radom mišići troše kemijsku energiju iz šećera, a stvaraju mliječnu kiselinu koja se odstranjuje krvlju. Ako se ne omogući dovoljno vremena za odmor mišića i mekih tkiva u zglobovima i dovoljan protok krvi, nakupljaju se mliječna kiselina i ostali metabolički raspadni proizvodi i uzrokuju prvo neugodu i umor, a zatim bol.

Prekomjerno istezanje mišića i tetiva može izazvati kratkotrajnu ozljedu, ali za nastanak mišićno-koštanog poremećaja ili bolesti potrebna su ponovljena istezanja najčešće zbog neudobnoga položaja, upotrebe prevelike sile, predugog rada bez odmora, primjene sile u statičkom položaju dulje vrijeme, nepovoljno okruženje.

Statički i ponavljajući rad mogu dovesti do umora već pri upotrebi relativno male mišićne snage. Stoga kod takvog umora treba rad prekidati čestim kratkim stankama.

U ljudi je S-oblik kralježnice (leđa) prirodna prilagodba uspravnom položaju koja omogućuje da se gornji dio tijela drži uspravnim dulje vrijeme s najmanje utrošene energije. Za ljude je stajanje vrlo učinkovit položaj s obzirom na to da potrošnja energije i normalno stajanje na dvije noge gotovo ne zahtijeva nikakav napor.

Većina je kostiju tijela oblikovana tako da omogući pokrete dijelova tijela povezanih zglobovima. Mišići i ligamenti čuvaju zglobove i opiru se pomacima koji bi ih mogli oštetiti. Zglobovi kralježnice omogućuju veći opseg pokreta poput sagibanja i okretanja. Ljudski kostur sadrži dva sustava za podizanje, ruke i noge, povezana sa stupom kralježnice. Kralježnica je važna za održavanje držanja tijela no ako postoji neprimjeren napor tog dijela tijela, pojavljuje se bol u leđima. Jače naprezanje može uzrokovati oštećenja mišića i elastičnih ligamenata. Ako je sila koja djeluje na intervertebralne diskove iznenadna ili dugotrajna, rezultirat će bolnim stanjem leđa nazvanim “pokliznuće trupa kralješka”.

Mišićno-koštani simptomi i poremećaji su oštećenja mišića, zglobova, tetiva, ligamenata, živaca, kostiju i lokalne cirkulacije koja se često pojavljuju kod neprikladnih, neergonomskih položaja:

• lokalni simptomi mišića i zglobova: otečenost, bol ili osjetljivost, crvenilo, trnci, bljedilo, napetost ili ukočenost
• opći simptomi: umor, bol, ograničenje pokretljivosti
• sindrom prenaprezanja mišićno-koštanog sustava kumuliranjem kroničnih mikrotraumatskih oštećenja
• ozljede mišićno-koštanog sustava.

Razvojem tehnologije smanjuje se broj akutnih, teških ozljeda, a učestalija su kronična oštećenja sustava za kretanje koja se nazivaju i sindromi prenaprezanja. Često se pojavljuju lokalni bolni sindromi kao križobolja i ukočen vrat, a rjeđe su upalne i degenerativne bolesti (klinički sindromi kao upale tetiva, uklještenje živaca i osteoartroza).

Loši ergonomski uvjeti u kombinaciji s nepovoljnim psihosocijalnim okolnostima mogu izazvati i emocionalne simptome: psihološku napetost, nesigurnost, tjeskobu i depresiju, te psihosomatske smetnje: respiracijske, gastrointestinalne i kardiovaskularne, te gubitak ili porast teka i sna.

Raznovrsnost i rasprostranjenost ergonomskih i ostalih opasnosti pri radu, rekreaciji i sportu dovodi do velike učestalosti mišićno-koštanih poremećaja. Epidemiološke studije pokazuju da 25% radne populacije boluje od poremećaja sustava za kretanje, a pojedinačne pritužbe na križobolju pojavljuju se i u 90% ispitanih. Svake godine je od 11% do 14% radnika ograničeno u aktivnostima zbog mišićno-koštanih poremećaja. Stoga se početne zdravstvene smetnje ne smiju zanemariti, jer se većina može spriječiti, odstraniti ili smanjiti zaštitnim mjerama: administrativnim (postupci i metode koje primjenjuje poslodavac da se smanje štetni utjecaji radnog mjesta), tehničkim (fizičke promjene posla na izvoru opasnosti koje nadziru namještenikovu izloženost štetnostima) i medicinskim.

Dok radimo, trebali bismo:

• izbjegavati neprirodan položaj tijela
• izmjenjivati sjedeći i stojeći položaj
• radna površina treba biti primjereno udaljena od očiju radnika
• rukohvati, upravljačke poluge, alati i materijali trebaju biti postavljeni tako da se najčešći pokreti izvode s rukama uz tijelo i savijeni u laktu
• mijenjati i uskladiti radne aktivnosti – raspored posla s kratkim učestalim stankama učinkovitije je nego načiniti jedan ili dva velika odmora tijekom radnog vremena.

Pokrete treba izvoditi u neutralnom sjedećim i/ili stojećim položaju tijela, a to su oni pri kojima su izmjerene najmanje napetosti i struje u mišićima koji sudjeluju u ravnotežnom položaju. Položaj tijela pri radu i radni zadaci trebali bi biti podešeni tako da se izbjegne napor i oštećenje tetiva, mišića, ligamenata ili kojeg drugog dijela tijela, a posebno leđa. Tijekom rada podsvjesno se prilagođujemo nezadovoljavajućim uvjetima stojećeg posla. Često ne prepoznajemo da nam je tijelo fizički preopterećeno sve dok ne osjetimo bol, no čak ni tada uglavnom ne razumijemo uzroke koji su doveli do tog stanja, pa ih ne znamo ni otkloniti. Pri svim radnim aktivnostima trebalo bi omogućiti nekoliko zdravih i sigurnih položaja tijela u kojima se mogu obavljati poslovi a da se pritom ne smanji radna učinkovitost. Pri obavljanju posla stojeći trebali bi održavati uspravan položaj, te radne zadatke izvršavati bez velikog zakretanja i sagibanja.

Poslovni bi zadaci trebali biti tako raspoređeni da ih se može obavljati ili stojeći ili sjedeći. Ako se pak posao mora obavljati u stojećem položaju, te ako nema dovoljno prostora za odmor nogu ili ako zaposlenici moraju dugo održavati neprirodan položaj tijela, to dovodi do umora, boli i neugode. Poznato je da je dugotrajno svakodnevno stajanje u neprirodnom položaju gornjeg dijela tijela povezano s boli u donjem dijelu leđa.

Postoje poslovi i poslovni zadaci koje je bolje obavljati u stojećem položaju. No statički rad u stojećem položaju bez naslona treba, kad god je to moguće, prilagoditi tako da se omoguće promjene položaja tijela i izbjegnu statički položaji. Treba izbjegavati uvjete u kojima su leđa i/ili kralježnica u ekstremnim položajima. Bol u mišićima moguće je izbjeći ako se razumiju uzroci njezina nastanka i izbjegavaju čimbenici koji do nje dovode.

Dobro držanje tijela u stojećem položaju

Dobro držanje tijela – u stojećem stavu – može biti zamišljena vertikalna crta od vrha glave, kroz središte tijela do podnožja stopala. Pogled sprijeda pokazuje jednake visine ramena, bokova i koljena. Glava je uspravna, a nije zakrenuta lijevo ili desno. Gledajući s leđa, kralježnica i glava su ravne, a ne zakrenute lijevo ili desno. Gledajući sa strane, dobro držanje tijela može se opisati vertikalnom crtom koja prolazi kroz uho, rame, bok, koljeno i gležanj. Na kralježnici se normalno primjećuju tri prirodna zakrivljena. Koljena su lagano opuštena, ni napeta niti zgrčena. Stopala su malo razmaknuta, u ravnini s ramenima. Težina tijela je ravnomjerno raspoređena na stopalima.

Provjera normalne zakrivljenosti kralježnice

Stanite leđima okrenutima zidu, s petama oko 7,5 cm od zida. Stavite jednu ruku iza vrata između vrata i zida, tako da je dlan okrenut prema vratu, a drugu iza donjeg dijela leđa s dlanom prema zidu.

Ako postoji suvišan prostor između leđa i zida, tako da ruke možete pomicati naprijed-natrag više od 2,5 cm, treba ispraviti držanje tijela kako bi se ponovno uspostavila normalna zakrivljenost kralježnice.

Želite li održati dobro držanje tijela i zdravlje sustava za kretanje

Pazite na održavanje prirodnih zakrivljenosti kralježnice, odnosno leđa.

Održavajte pravilnu težinu tijela; suvišna tjelesna težina uzrokuje stalnu silu koja vuče tijelo naprijed čime opterećuje leđne mišiće i oslabljuje mišiće trbušne stijenke.

Izbjegavajte stajanje u jednom položaju dugo vremena; neaktivnost uzrokuje napetost mišića i slabost.

Spavajte na čvrstoj podlozi i rabite jastuk veličine koja omogućuje ispravan položaj vratne kralježnice. Izbjegavajte upotrebu prevelikih ili više jastuka.

Redovito vježbajte; vježbanje razvija jače i fleksibilnije mišiće koji vam tijelo drže uspravnim.

Čuvajte leđa pravilnom mehanikom tijela pri pokretima; čučnite kad nešto podižete ili spuštate; nosite težak teret dvjema rukama i držeći ga blizu struka.

Nosite udobnu obuću s dobrom hodnom podlogom. Izbjegavajte uporabu cipela s visokom petom, koje ometaju normalan položaj stopala čime se neprirodno iskrivljuje trup.

Održavajte dobar položaj tijela pri hodu; držite glavu uspravno s bradom usporedno sa zemljom, dopuštajući da se ruke slobodno pomiču, te hodajte sa stopalima u smjeru kretanja.